Iako se točan datum najpoznatije hrvatske navijačke skupine u Europi ne zna sasvim sigurno, na današnji dan 12. ožujka slavi se 30 godina osnutka čuvenih Bad Blue Boysa (BBB).
Širom europskih nogometnih stadiona ta navijačka grupa postala je poznata još početkom 90-ih kada je predanošću, odanošću, navijanjem i snagom zasjenila većinu europskih navijačkih grupa.
Tako je zaslužila veliko poštovanje diljem europskih nogometnih arena koje traje do današnjih dana.
Nogometni klub Dinamo bio je još od prvih poslijeratnih dana ’45-e ne samo simbol Zagreba koji je zamijenio čuveni Građanski ukinut od komunista, već i utočište brojnih Hrvata koji su u tom nogometnom klubu vidjeli priliku za izražavanje sustavno zatiranog hrvatstva u Jugoslaviji.
Nakon sjajne generacije 60-ih na čelu sa Dražanom Jerkovićem, za zagrebački Dinamo nastupila je suša ’70-ih, upravo u vrijeme kada su stasali navijački pokreti diljem Europe. Dinamo je oduvijek imao svoje vjerne „kibice“, članove kluba, ali pravi oblik organiziranog navijanja donijeli u Zagreb donijeli su upravo Bad Blue Boysi na današnji dan 1986.
U vremenima pokretanja velikosrpskog nacionalizma, iz redova ove navijačke skupine dolazili su mnogi poticaji i akcije prema zabranjivanom i proganjanom hrvatskom domoljublju. Slična stvar se događala u Splitu sa Torcidom, pa su te dvije navijačke grupe bile pod vrlo pažljivom prismotrom „bezbedonosnih službi“ kao mogući nositelji antidržavnog i antikomunističkog organiziranja.
Upravo je masovno pohođenje navijača Dinama 1982. pred zagrebačku Katedralu poslije svake utakmice uz pjevanje hrvatskih pjesama, molitava na koljenima i izvikivanja domoljubnih parola bio signal za SUP i UDBU da na svaki način unište navijački pokret u Zagrebu i Splitu.
Ali početo se nije moglo zaustaviti. Domoljubni hrvatski orijenitani naboj BBB-a pratio ih je od samih početaka. Upravo su ono bili prva navijačka skupina koja se sukobila sasvim otvoreno sa komunističkom milicijom 1988. na derbiju protiv Hajduka u Zagrebu na tribinama Maksimira, te izbacila „drugove milicionere“ sa tribine što je za komuniste bio skandal prvog reda. Pojačana represija osnažila je momke iz navijačke grupe, pa su upravo na maksimirskom stadionu osvanuli prvi grafiti sa natpisima „Croatia“, „Hrvatska“ i sl. koje se do tada nitko po cijenu zatvora nije usudio pisati po Hrvatskoj. Zabranjena pjesma „Ustani bane“ prvi put se čula javno kada su je tisuće BBB-a zapjevale na svom stadionu.
Ne zaboravimo, bilo je to vrijeme organiziranog galopirajućeg četništva koje se spremalo za agresiju na Hrvatsku, a jedan od pokretača velikosrpstva bile su upravo od UDBE potpomagane navijačke skupine Delije i Grobari iz Beograda.
Uskoro su BBB postali prva navijačka grupa koja je izbačena sa jedne tribine zbog hrvatskog nacionalizma i tučnjave sa milicijom. Bilo je to 1989. u Banja Luci, a godinu dana kasnije došlo je do čuvenog otvorenog obračuna sa milicijom na nikada odigranoj utakmici u Maksimiru. Veliki broj milicionera završio je po zagrebačkim bolnicama, a u zaštiti milicija je koristila i vatreno oružje. Tada je prvi put napadnuta i jedna vojna jedinica komunističke JNA kod Ekonomskog fakulteta gdje je napadnut jedan vod Vojne policije JNA.
Početkom rata veliki broj mladića iz ove navijačke skupine odlazi dragovoljno u Domovinski rat. Preko 60 pripadnika ove navijačke grupe poginulo je od Vukovara do Dubrovnika u obrani Hrvatske i time dalo neizbrisivi pečat ljubavi prema domovini i hrvatskom narodu, što im pojedinci danas pokušavaju oduzeti. Mnogi su bili ranjeni, odvedeni u logore u Srbiji (kao bivši predsjednik Fan Kluba BBB Darko Zlodi) i ostali trajni invalidi.
Na muralu, koji je blagoslovio kapelan župe Utrine-Zapruđe, na slici slijeva nadesno se nalaze pripadnici skupine BBB podgrupe Zapruđe:
1. Aleksandar Panić – Pan, 1. brigada, poginuo 1992. prilikom oslobađanja Dubrovnika
2. Nenad Debeljak – Džebo, dragovoljac poginuo i izdahnuo 1991. pored Ostrova (Vinkovci) na rukama pokojnog osnivača BBB-a Vladimira Galoića Dugog
3. Kruno Vuletić – Vule, 1. brigada poginuo 1991. prilikom oslobađanja Gornjih Krički (Novska)
4. Tomislav Vuković – Buba, legenda hrvatskih stadiona, umro 1994. od smrzavanja
U prvo vrijeme kada je reprezentacija Hrvatske tek stasala na međunarodnoj sceni, upravo su BBB činili navijačku okosnicu u periodu od 1994-1998. Tada su na gostovanjima reprezentacije činili preko 70% navijača. Uz Ultrase i Armadu, te ponešto torcidaša, upravo su BBB najzaslužniji za kult reprezentacije.
Svoju slavu BBB su izvan ratnih zbivanja pronijeli beskompromisnim navijanjem i praćenjem voljenog kluba diljem Europe, čak i u ona najteža vremena. Po europskim gradovima nisu se skrivali ili tražili zaštitu policije čak i kada bi dolazili vrlo malobrojni i to im je donijelo reputaciju neustrašivih i žestokih momaka. Zagreb je tako 90-ih postao neosvojiva navijačka utvrda poznata diljem svijeta, pa su ga mnogi svrstavali među stadione gdje je najžešća atmosfera.
Do današnjeg dana, usprkos raznim previranjima i često pravim represijama ostali su cijenjeni u navijačkom svijetu kao jedna od najodanijih i najbeskompromisnijih navijačkih grupa sivjeta.
Oduvijek su dolazili u sukobe sa sistemima i vlastima od samih početaka, ponekad možda i sami griješeći, ali ostajući uvijek od srca predani svojoj paroli koja im je vodilja u navijačkom djelovanju:
„Uvijek odani, nikada prodani!“
BBB, čestitamo prvih 30 godina!
Video prilog „Bad blue boys 30 godina“:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
