Hrabri Zagorci i Međimurci osvojili su najveću količinu oružja u Hrvatskoj!
Tijekom borbi, 6 ljudi je poginulo (3 civila, 2 JNA vojnika i 1 hrvatski vojnik), a 37 ih je ranjeno.
Rujanske bitke za vojarne 1991. odigrale su se u vrijeme kada je JNA otvoreno stala na stranu Srba i počela frontalne napade na slabo naoružane Hrvate. Vojska Jugoslavije, koja je navodno trebala štiti sve narode Jugoslavije, preko noći pokazala je svoje pravo lice – počela je razarati hrvatska sela i gradove, te ubijati Hrvate.
Sve te zločine počinila je pod znakovljem koje i zbog toga treba javno zabraniti – crvenom zvijezdom petokrakom.
Glavnina napada na vojarne odigrala se od 14. do 19. rujna 1991. U tih šest dana, 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih lokacija su bile zarobljene ili su se predale. 22. rujna predala se vojarna sa posadom u Varaždinu, a 27. rujna, plan Bilogora je pokrenut, koji je završio zarobljavanjem bjelovarske i koprivničke vojarne.
Neka skladišta oružja su bila bombardirana od strane zračnih snaga JNA nakon pada, ali su lokalno organizirane hrvatske jedinice Narodne zaštite bile vrlo efektivne i brze u prebacivanju najvrjednije opreme na druge lokacije.
Varaždin – najveća bitka za vojarne
Uz Zagreb, vojarna Varaždin bila je najveća u Hrvatskoj – sjedište 32. Korpusa JNA. Varaždinci nisu htjeli dopustiti da se velika količina oružja, osobito oklopnih, slobodno odnese iz grada. U tome su im pomoć davali i pripadnici 5. bojne Tigrova sastavljene uglavnom od domaćih momaka iz Zagorja i Međimurja, a koja je bila stacionirana u Vinici kod Varaždina. Kasnije je iz te bojne nastala slavna 7. brigada iz Varaždina koja je prva ušla u Knin. Bila je to jedina profesionalna brigada ZNG-a formirana na područjima izvan zone ratnih sukoba, koja je dala nemjerljiv doprinos hrvatskoj slobodi.
Vojarna je blokirana u noći 13 na 14. rujna, te joj je odsječena struja, voda i zalihe. Borbe su počele 15. rujna bombardiranjem zrakoplova JNA na uzletište Varaždin. Kako se stanje pogoršavalo, sve je više vojnika dezertiralo iz vojarne i došlo je i do sukoba unutar same vojarne. Nakon toga su tenkovi i topništvo iz vojarni upućeni gađati civilne mete te su mnoge kuće uništene i počele su opće borbe. Nakon tjedan dana sporadičnih borbi, a da poštedi svoje ljude, zapovjednik vojarne general Vladimir Trifunović je predao vojarnu 22. rujna.
Ironično, to mu je zaradilo prijezir sa obje strane.
Hrvatska ga je osudila u odsutnosti na 15 godina zatvora radi uništenja grada, dok ga je Srbija osudila na 11 godina radi izdaje. Dobitak iz vojarne je bio impresivan: 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100 mm protutenkovskih topova, 72 minobacača od 120 mm i druga teška oprema bili su zarobljeni. Tijekom borbi, 6 ljudi je poginulo (3 civila, 2 JNA vojnika i 1 Hrvatski vojnik) i 37 je ranjeno.
Hrabri Zagorci i Međimurci osvojili su najveću količinu oružja u Hrvatskoj!
Zarobljeni tenkovi, topništvo i protutenkovsko naoružanje pomogli su zaustaviti daljnje napade JNA u Hrvatskoj.
Borbe i ulazak postrojbi HOS-a u vojarnu Varaždin – vrijeme kada znak junaka HOS-a bio ponos i nije smetao političarima (barem javno):
