Red pavlina za svog utemeljitelja uzima svetog Pavla Pustinjaka. On nije osnovao pavline riječju ili pismom, već prije svega primjerom i načinom života. Pavao je bio uzor u koji su se ugledali, te ga i nasljedovali pustinjaci raspršeni po šumama južne Mađarske i središnje Hrvatske gdje su nastali pavlini, jedini red koji možemo povezati nastankom s hrvatskim krajevima. Pustinjaci su bježali od ispraznog načina života te su provodili život u osami, u samoći s Bogom. Odatle će poteći i geslo pavlinskog Reda: Sam sa samim Bogom!
Danas se spominjemo prvog kršćanskog pustinjaka svetog Pavla Pustinjaka. Proživio je 98 godina u pećini. Sveti Jeronim napisao je njegov životopis Vita Pauli.
Pavao je rođen u Tebadi, u Egiptu, u kršćanskoj obitelji. Bio je izvrsno obrazovan. Roditelji su mu umrli kada je imao 15 godina. Nekoliko godina kasnije, sredinom III. stoljeća, započeli su strašni Deciusovi progoni, te je Pavao pobjegao u pustinju kako bi izbjegao progonima. Ostatak života proživio je u pećini u pustinju. U njegovoj blizini nalazila se mala oaza s palmama koje su mu pružale hranu. Tako je provodio najjednostavniji život, skroman i nepoznat svijetu, zadovoljan s malim, upravo najpotrebnijim. Od tada pa do kraja svog života, Pavao je svoj nekad bogati dom zamijenio dubokim siromaštvom i svakodnevnom kontemplacijom, životom u ljudskoj samoći, posvećen svom istinskom prijatelju, Isusu.
Životom, moglo bi se reći, na rubu svijeta, Pavao ostvaruje svoj poziv na svetost. Zanimljivo je što pritom nije tražio svjedoke ni sljedbenike.
Sveti Pavao Pustinjak, uistinu je nasljedovao Isusove riječi: “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela?” (Mt 6,25)
S ovim riječima provedenim u djelo, zamotan u palmine listove, nikad nije ostao gladan ili sam.
Današnji svetac u materijalnom smislu nije imao apsolutno ništa, ali je zato svojim poniznim duhom obilovao. Bog mu je podario 113 godina ovozemaljskog života.
Inače red pavlina, za svog utemeljitelja uzima svetog Pavla Pustinjaka. On nije osnovao pavline riječju ili pismom, već prije svega primjerom i načinom života. Pavao je bio uzor u koji su se ugledali, te ga i nasljedovali pustinjaci raspršeni po šumama južne Mađarske i središnje Hrvatske. Pustinjaci su bježali od ispraznog načina života te su provodili život u osami, u samoći s Bogom. Odatle će poteći i geslo pavlinskog Reda: Sam sa samim Bogom!
Konstitucije Reda sv. Pavla Prvog Pustinjaka opisuju glavne karakteristike i poslanje Reda; njegovanje kontemplacije Boga u samoći te ljubav prema liturgijskoj molitvi, marljiv i siromašan život, prakticiranje pokore, posebno štovanje Bogorodice, apostolska revnost, vođena Duhom Svetim i osjetljiva na znakove vremena; ova se revnost posebice očituje u propovijedanju Božje Riječi, životnom svjedočanstvu, podjeli svetih sakramenata, napose sakramenta pomirenja.
