Bitka za Beograd 1717. jedna je od ključnih pobjeda snaga Habsburške Monarhije nad Turcima. Tom bitkom otvorena su vrata za prodor prema središtu Balkanskog poluotoka, a Turska je bila prisiljena na Požarevački mir kojim je morala ustupiti katoličkoj Habsburškoj Monarhiji mnoga područja osvojena tijekom stoljeća, a koja su bila islamizirana. To je značilo nove velike migracije stanovništva na ispražnjena oslobođena područja.
Na današnji dan 17. kolovoza 1717. Eugen Savojski na čelu katoličke vojske sastavljene od vojnika Habsburške monarhije, velikim dijelom i Hrvata, oslobodila je Beograd od Turaka.
Ta velika pobjeda značila je prekid turskih osvajanja i višestoljetnih pustošenja europskih krajeva, te omogućila sklapanje poznatog Požarevačkog mira koji je u ruke Habsburške monarhije vratio velike dijelove Hrvatske, Ugarske, Banata, sjeverne Srbije i današnje Rumunjske.
Prije ove pobjede Savojski je do nogu potukao Turke u bitkama kod Sente 1697. i Petrovaradina, hrvatskog mjesta u Srijemu, 1717.
Nakon austrijske pobjede osnovana je kratkotrajna Kraljevina Srbija (1718.-1739.) u okolici Beograda, pokrajina Habsburške Monarhije, sve dok Turci nisu ponovno osvojili grad dvadeset godina kasnije.
Beograd – strategijska točka za prodor prema jugu
Iako je potpisan mir u Srijemskim Karlovcima, Tursko Carstvo nije se mirilo s tim uvjetima tako da je prvo izbio rusko-turski rat 1710. Na diplomatske primjedbe i prijetnje Austrijanaca da to krši potpisani mir, Turci su objavili rat.
Eugen Savojski je krenuo iz Beča prema jugu, kako bi zauzeo važnu tursku utvrdu: Beograd.
Vojni i politički krugovi u Beču, još od početka 18. stoljeća, uzimaju Beograd kao glavnu strategijsku točku za prodor Habsburške monarhije na Balkanski poluotok i protjerivanje Turaka u Aziju. Zato su u svim svojim političkim i vojnim planovima gospodarenja nad sjeverozapadnim dijelom Balkana imali prije svega u vidu osvajanje Beograda.
Bitka za Beograd – strahovit poraz 200.000 Turaka protiv kršćanske vojske Eugena Savojskog
Turci pod zapovjedništvom vezira Halila su krenuli u pomoć prema Beogradu s vojskom od 200.000 vojnika. Savojski je htio zauzeti grad još prije dolaska Turaka, s vojskom od oko 78.000 pješaka te nekoliko desetaka tisuća vojnika iz sjeverne Srbije, Banata, Bačke i Srijema.
16. lipnja 1717. prešao je Dunav preko mosta kod Vinče te opkolio grad. Dolaskom turske vojske, Savojski je odlučio smanjiti intenzitet opsade tvrđave kako bi preusmjerio svoju vojsku protiv ogromne turske vojske.
Boj je zapodjenut i nakon nekoliko žestokih bitaka Turci su bili poraženi i gonjeni čak do Niša. 17. kolovoza 1717. predala se i turska posada beogradske tvrđave, te je Beograd prešao u ruke Habsburške monarhije.
Nakon pobjede, sklopljen je Požarevački mir. Monarhija je tim mirom dobila Temišvarski Banat te istočni Srijem, osvojeni dio Srbije do Ćuprije i Paraćina, pojas južno od rijeke Save u Bosni, te Olteniju (zapadni dio Vlaške). Veneciji je priključeno od Turaka područje Dalmacije s Imotskim i Vrgorcem.
