17. listopada sveti Ignacije Antiohijski – što je prva Crkva naučavala o euharistiji i prvenstvu Rimske crkve?

Foto: wikimedia commons

Danas 17. listopada Crkva časti svetog Ignacija Antiohijskog, apostolskog oca i biskupa, učenika svetog apostola Ivana, starokršćanskog pisca s kraja 1. i početka 2. stoljeća. Taj mučenik je zbog svoje vjere ubijen tako što je u rimskom Coloseumu bačen lavovima. Ovog svetog čovjeka zajednički štuju i katolici i pravoslavni, a pokopan je ispod groba svetog Petra u rimskoj prvostolnici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hijerarhijsko ustrojstvo Crkve: biskup, svećenik, đakon; postoji samo jedan biskup predstojnik zajednice; objašnjava njegovu ulogu; biskupski primat u zajednici; svećenici pomažu, sve je to djelo svetog Ignacija koje je zapisao u svojih sedam pisama crkvama na putu dok su ga vodili u Rim na pogubljenje.

Sva prevrijedna pisma su izdana na hrvatskom jeziku u knjizi „Apostolski oci I.” naklade Verbum. To je pravi biser prve kršćanske misli i teologije koji bi svaki kršćanin trebao pročitati.

Rimski primat: u drugim pismima piše ga kao jednak ili nadređeni (daje savjete, itd.); u Poslanici Rimljanima piše kao podložnik, ističe da «Rimska Crkva predsjeda u ljubavi».

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Govori se po prvi put o “katoličkoj” Crkvi (univerzalnoj), ne toliko u smislu suprotstavljanja prema partikularnoj Crkvi kojoj je na čelu biskup, nego u smislu potpunog eshatološkog ostvarenja kojem Crkva treba težiti.

Euharistija je “mjesto Žrtve”; govori o “tijelu našeg Gospodina Isusa Krista”. Ona je sakrament jedinstva jer sjedinjuje sve vjernike oko Krista, njegova tijela i krvi.

Upozorava na heretička učenja docetizma i judaizante.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Docetizam je jedna vrsta grčkog sinkretizma na dualističkoj osnovi. Propovijedao je spasenje na čisto duhovnoj osnovi kao spasenje besmrtne duše. To je bilo suprotno kršćanskom nauku o uskrsnuću mrtvih. Ignacije se suprotstavlja takvom iskrivljenju vjere koje nema uporište u predaji, koja je u sirijskom kršćanstvu čvrsto pristajala uz utjelovljenje i sakramentalnost vjere.

Duhovni život: “nasljedovati Krista”. Kristovo nastanjenje u duši po jedinstvu s hijerarhijom i udioništvom na sakramentima (euharistija).

Okosnica njegove teologije je ideja da postoji Božja spasenjska volja (ekonomija), koju je dovršio u Kristu, našem Učitelju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slijedeći pavlovsku i ivanovsku teologiju jasno obznanjuje svoju vjeru u dvostruku narav u Kristu: božansku i ljudsku, te se suprotstavlja docetizmu (docete nisu imali zasebne sekte sve do polovice 2. st.) koji su nijekali Kristove ljudsku narav i napose patnje. Govorili su da je trpio samo prividno (docesis = privid), potom su držali da je tijelo nešto zloga (velika većina gnostika su bili doceti, dok ne vrijedi obrnuto). Nijekali su Euharistiju (tijelo Kristovo) i nisu držali do molitve. Tekstovi na koje su se pozivali doceti bili su Lk 4, 30 (Isus prođe između njih…) i Lk 24, 31 (učenicima iz Emausa nestaje ispred očiju). Antidoketski tekstovi su 1 Iv 4, 2 („Krist je došao u tijelu“) i 1 Iv 1, 1 („što smo čuli i vidjeli, što rukama svojim opipasmo…“).

Jasno dokazuje stvarnu prisutnost Kristova tijela i krvi u euharistiji, kao i njezin žrtveni karakter (thysia = žrtva).

  • Crkvu zove mjestom žrtve.
  • Prvi je koji koristi izraz “katolička Crkva” (opća).
  • Potiče na jedinstvo s biskupom kao jedinim načinom da se ostane vjerni Kristu.
  • Biskup predsjeda cijelim bogoštovnim životom i uopće Crkvom. Ništa se ne može činiti bez njega.
  • Slijedi pavlovski nauk o braku (savez između Krista i Crkve) i djevičanstvu (preporučuje ga).

Ovaj učenik apostola Ivana je prvi pisac za kojeg znamo da priznaje rimski primat: “Crkvi koja je ostvarena u ljubavi (…) koje je ljubljena i prosvijetljena (…) koja predsjeda u glavnom gradu teritorija Rimljana, dostojna Boga, dostojna svakog uresa, dostojna blaženstva (…) predsjeda u (“prokathemene tes agapes”)”. Ignacije jasno koristi riječ «predsjedati» naznačujući autoritet, budnost. S druge strane, izgleda da se riječ ljubav (agapes) koristi kao u odnosu na opću Crkvu: Rim predsjeda nad svezom ljubavi, to jest nad općom Crkvom, ili, barem (Thiele) naznačujući da Rim predsjeda u ljubavi, to će reći, u nadnaravnom životu i u bitnim kršćanskog života svih crkava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.