Samo dva puta je na glavnom trgu Zagreba bilo više od 200.000 ljudi. Oba puta izvođačima je isključena struja: i to “hrvatskim nacionalistima”. Prvi put su to učinili u totalitarnoj Jugoslaviji hrvatski komunisti 1989. godine “hrvatskim nacionalistima” iz Prljavog Kazališta. Drugi put 2018. u “slobodnoj Hrvatskoj” duhovni sljedbenici totalitarista na dočeku Vaternih učinili su isto Marku Perkoviću Thompsonu.
To su isprani totalitarni umovi koji ne mogu podnijeti hrvatsko zajedništvo i radost trenutka, pa ga čak mrze i vide opasnim po sebe i svoj svjetonazor.
Bilo je to zlokobno vrijeme “hrvatske šutnje” kada su hrvatski komunisti strahu šutjeli i uzmicali pred fašizmom Beograda, te se sklanjali pred agresivnim Slobodanom Miloševićem i milijunima njegovih srbijanskih sljedbenika zaraženih virusom mržnje i velikosrpstva.
Narod je tražio vođu, a nije ga bilo.
A hrvatske sluge iz Komunističke partije naviknute na pokornost Beogradu nisu imali nikakve snage povesti ili ohrabriti narod.
Zbog toga se narod iz cijele Hrvatske sam spontano okupio i pokazao zube Srbiji da je spreman oduprijeti se četnicima iz Srbije, kao i Titovoj JNA koja je prijetila. Stotine tisuća ljudi skupilo se na ulicama Zagreba….
Cijela Hrvatska od Dubrovnika do Pule, od Rijeke do Vukovara slila se toga dana u Zagreb. Ovaj koncert bio je prvi otvoreni bunt protiv velikosrpske politike koja je dolazila iz redova Saveza komunista u Beogradu kojim su dominirali Srbi. Srbi su već godinama na ulicama Jugoslavije zazivali rat, a hrvatski narod je čekao svoj trenutak.
Dočekao ga je na koncertu Prljavog kazališta sa tisućama hrvatskih zastava i pjesmom “zadnjoj ruži Hrvatskoj”!
Na današnji dan 17. listopada 1989. održan je nezaboravni koncert Prljavog kazališta na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Bio je to prvi veliki bunt nakon 1971. godine i Hrvatskog proljeća, kada je nasiljem i reperesijom ugušena svaka hrvatska ideja i pravo na javno izjašnjavanje nacionalnog identiteta. Bo je to svojevrsni bunt protiv velikosrpstva koje se kotrljalo ulicama Jugoslavije i prijetnji ubijanjem Hrvata koje su dolazile iz Beograda i Srbije.
Bilo je to prvo masovno okupljanje hrvatskog naroda nakon godina šutnje političara iz Saveza Komunista, SKH (godinu dana kasnije SKH-SDP, danas SDP) koji su na taj način doveli Hrvate u stanje očaja.
Zbog toga je ovaj koncert ušao u povijest – bio je to narodni bunt protiv politike hrvatskih komunista naspram galopirajućem sprskom fašizmu.
Tisuće hrvatskih zastava i desetine tisuća ljudi slijevalo se na glavni gradski trg. Bilo je to vrijeme kada se još nije smio nositi hrvatski grb, a posebice ne povijesna hrvatska zastava jer se zbog toga išlo na dugogodišnje robije. I tisuće crven-bijeli-plavi zastava sa petokrakom bio je itekakav bunt i iskazivanje domoljublja u danima kada je Slobodan Milošević i JNA pripremali krvavi scenarij za nestanak Hrvata sa lica zemlje.
Procjene su bile da je na koncert došlo između 250.000 i 300.000 ljudi, dok su neki govorili da ih je bilo čak i pola milijuna, navodi Glas Slavonije.
Najveći razlog koncertu bila je pjesma “Mojoj majci” (“Ruža hrvatska”), koja postaje prekretnica u karijeri “prljavaca”, ali i mnogo više od toga. Mladim ljudima je to neshvatljivo danas, ali samo jedna jedina pjesma u kojoj se spomenulo hrvatsko ime ili hrvatska majka bilo je za nas Hrvate kao Sunce na tamnom nebu. Zato je pjesma „Ruža hrvatska“ postala nacionalna budnica kojom su Hrvati iskazivali svoj ponos, domoljublje i otpor komunističkom i srbijanskom teroru.
Zbog toga je ovaj koncert bio gotovo zaustavljen, no, srećom, policija nije uspjela isključiti struju iako joj je bilo naređeno.
Jasenko Houra, autor i osnivač “Prljavog kazališta”, jako se dobro sjeća tog trenutka: “Dvadeset minuta prije početka koncerta policija je došla isključiti struju, ali se nije mogla probiti kroz veliku gužvu. Onda je do mene došao jedan inspektor i rekao mi da obavijestim publiku da koncerta neće biti, na što sam mu odgovorio: ‘Recite im to vi’.
“Nismo, međutim, mogli pretpostaviti da će pjesma ‘Mojoj majci’ poprimiti takve razmjere”, naglašava frontmen “Prljavog kazališta” Mladen Bodalec, te dodaje:
„Činilo se kao da ljudi imaju tu potrebu za neovisnošću, a ta im je pjesma upravo to značila. Poslije je čak dobila nagradu kao Pjesma stoljeća. To nam je mnogo značilo. A sam koncert bio je nabijen emocijama, bilo me strah da se u toj masi ljudi netko ne ozlijedi jer su na našim koncertima bengalke bile česte. Koliki je, usudio bih se reći, povijesni značaj imao taj koncert dovoljno je reći da ga se i u “TV kalendaru” na nacionalnoj televiziji spominje kao važan događaj.“
Koncert Prljavog kazališta 1989. (pjesma „Ruža hrvatska“ je na 59:18):
Nastup Marka Perkovića Thompsona 2018. na dočeku Vatrenih:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
