Sveti Luka sam u predgovoru svoga Evandelja piše ovako: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1,1-4).
Sveti Luka je bio Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine.To svjedoče sv. Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sv. Pavao, koji
ga ne stavlja među one što proizadoše iz obrezanja. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla. Uz svetoga Pavla prvi put ga nalazimo na apostolovu drugom misijskom putovanju od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do 57. god. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće 58. god. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Misli se da je za boravka u Jeruzalemu Luka imao priliku susresti barem neke od onih žena, što ih, jedini od evanđelista spominje u svom evanđelju.
On sam u predgovoru svoga Evandelja piše ovako: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1,1-4).
Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom naroda je bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol Pavao sa tugom piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak najveći utjecaj imao sveti Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti.
Istočnjacka hagiografija (biografija svetaca), koja se temelji na jednom spisu, zvanom Prolog, pridaje sv. Luki 84 godine života. Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao sv. Izidor Seviljski i sv. Beda Casni, daje sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke, isto tako i način smrti.Jedni drže da je umro prirodnom smrću u Tebi ( Grčka ), dok drugi povijesničari misle da je poginuo kao mučenik svete crkve.
Crkva ga u svetom bogoslužju slavi kao mučenika i za njegov blagdan upotrebljava liturgijsko ruho crvene boje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
