Dana 18. rujna slavimo spomendan sv. Josipa Kupertinskoga († 1663.). Zvali su ga „leteći svetac“, što uopće ne čudi kad znamo da je gotovo svakodnevno za vrijeme svete mise levitirao, a tijekom ekstaza ili levitacija ponekad i poletio!
Bio je toliko zahvaćen vatrom Božje ljubavi da bi gotovo uvijek bio uvučen u ekstazu levitacije ako bi slušao kako netko govori o Božjoj ljubavi ili o Blaženoj Djevici Mariji, ili bi samo razmatrao sliku Isusa ili Marije.
Levitirao pred papom Urbanom VIII.!
Najpoznatiji slučaj levitacije svetog Josipa Kupertinskog dogodio se pred samim papom Urbanom VIII., kome je svetac bio doveden na audijenciju. Kad se sagnuo kako bi poljubio Papine noge, poletio je i ostao u zraku sve dok ga prisutni nadređeni franjevac nije pozvao da siđe.
Jednom se na Veliki četvrtak, dok je molio s ostalim redovnicima pred oltarom na kojem su se čuvale hostije posvećene na misi Večere Gospodnje, smještenim iznad glavnog oltara i osvijetljenim mnogim svjetlima, svetac podigao u zrak i krenuo prema posudi u kojoj se čuvao Presveti Sakrament, a da nije ni dotaknuo razne ukrase oko sebe. Ostao je ondje klanjajući se, sve dok ga njegov poglavar nije pozvao, a tad se vratio na svoje mjesto.
Nije bio naročito talentiran; znao je samo osnove latinskog jezika kako bi mogao čitati misal i časoslov. Međutim, bez obzira na to, Bog mu je darovao mjeru mudrosti koja je zadivila i najučenije teologe. Kad bi ga upitali za mišljenje u vezi najtežih otajstava, na primjer, Presvetog Trojstva, utjelovljenja, predodređenosti, djelovanja milosti, opravdanja, i sličnih područja, odgovorio bi spremno, s velikim znanjem, te tako riješio izazove vrlo učenih ljudi. Imao je dar proroštva; poznavao je misli i tajne ljudskih srdaca…
Trećoredici koja se bojala otkriti mu neke sumnje s kojima se mučila, rekao je: „Zašto si u strahu? Reci mi svoje poteškoće.” A zatim joj je i prije nego joj je dopustio da govori, otkrio sve što mu je željela reći.
Umro je u samostanu svetog Franje u Osimu kraj Ancone 18. rujna 1663. To njegovo mjesto počinka i danas posjećuju brojni hodočasnici.
Svjedok koji je bio prisutan kad su Josipu u zadnjoj bolesti donijeli svetu pričest kaže: „Tada se na svečevu licu, na čuđenje sviju prisutnih, pojavio neobičan sjaj. Generalni vikar iz Osima, kad je vidio to prekomjerno svjetlo i preobraženo lice, pozvao je mene jer sam stajao na mjestu s kojeg se to nije moglo vidjeti, te i ja promatrah isto djelovanje.“
