19. srpnja 1759. Serafim Sarovski – upoznajte jednog od najvećih svetaca Rusije

Foto: Рсм1930/wikipedia

Izdržavao je velike napasti, iskušenja i zamke. Da bi se još usrdnije borio protiv istih, uzeo je veliku pokoru: 1000 dana i noći sjedeći na granitnom kamenu izgovarao je iz dubine duše danonoćno carinikovu molitvu: “Bože, milostiv budi meni grešnome!”

Toliko je bio poznat i voljen u Rusiji da je dnevno dolazilo stotine ljudi da se pomoli za njihovo ozdravljenje, po savjete ili samo na blagoslov. Odlikovao se velikom poniznošću, a kada ga je svijet slavio, on je sebe nazivao “ubogi Serafim”.

Umro je klečeći pred slikom blažene Djevice Marije koju je svim srcem štovao.

Sveti Serafim Sarovski (rus. Серафим Саровский; Kursk, 19. srpnja 1759. – Sarov, 2. siječnja 1833.), jedan od najvećih ruskih pravoslavnih svetaca i čudotvoraca.

Rodio se u Kursku, u Rusiji, 19. srpnja 1759. godine, od imućnih roditelja. Na krštenju je dobio ime Prohor. Kad je navršio 17 godina, majka ga je poslala da se posveti monaškom životu.

Na rastanku mu je navodno poklonila mali križ, od koga se nikada nije odvajao.

Najprije je otišao u Kijevsko-pečersku lavru, a potom ga je starac Dositej uputio da u sarovsku pustinju. Ne zadovoljavajući se tišinom i bezmolvijem sarovske monaške obitelji, ugledajući se na neke manastirske starce, sa blagoslovom svog starca, u slobodnim trenucima povlačio se u gustu šumu radi molitvenog usamljeničkog tihovanja.

Srijedom i petkom nije ništa jeo, a u druge dane samo jednom dnevno.

Prohor 18. kolovoza 1786. godine nakon obreda dobiva ime Serafim. Udvostručio je svoje napore i živio još usamljenije, roneći u unutarnje razmatranje duše. Uvijek u jednoj istoj odjeći, zimi je skupljao granje, ljeti čuvao pčele i radio u svojoj maloj gradini. Uz velike tjelesne napore, danonoćno je pjevao crkvene pjesme i predavao se uzvišenom djelovanju uma i srca.

Puno je čitao, naročito Sveto pismo.

Izdržavao je velike napasti, iskušenja i zamke. Da bi se još usrdnije borio protiv istih, uzeo je veliku pokoru: 1000 dana i noći na granitom kamenu izgovarao je iz dubine duše danonoćno carinikovu molitvu: “Bože, milostiv budi meni grešnome!”

Toliko je bio poznat i voljen da je dnevno dolazilo skoro po dvije tisuće ljudi na liječenje ili po savjete, ili samo na blagoslov. Odlikovao se velikom poniznošću. Kada ga je svijet slavio, on je sebe nazivao “ubogi Serafim”.

Dana 14. siječnja 1833. godine starac Serafim završio je svoj život na zemlji, klečeći na koljenima kao i inače, pred ikonom Majke Božje. O vratu mu je visio mali križ s raspećem. Ruke su mu bile prekrižene na grudima.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr