Sveti Bernard bio je jedna od najznačajnijih osoba srednjeg vijeka. Bio je izvanrednih umnih i duhovnih kvaliteta Uz svoju izuzetno plodnu reformatorsku djelatnost u Crkvi i društvu, bio je jedan od najvećih čudotvoraca Katoličke Crkve. Spada među najzaslužnije ljude europske povijesti.
Na današnji dan 20. kolovoza slavimo svetog Bernarda, jednog od najznačajnijih ljudi srednjeg vijeka i uopće: reformatora Europe, mistika, propovjednika, obnovitelja Crkve, savjetnika papa i moćnih kraljeva, velikog teologa i jednog od najvećih čudotvoraca u povijesti Crkve.
Zbog ugleda i utjecaja povjesničari ga nazvaše neokrunjenim papom i carem svoga stoljeća 12. stoljeća, vremena duhovnih velikana . Postao je duhovnim vođom cijele Europe. Bio je savjetnik papa te engleskih i francuskih kraljeva. Unatoč tomu on živi skromnim redovničkim životom. Odbio je ponuđene mu nadbiskupske stolice u Milanu, Genovi i drugdje. Bio je istinski mistik i vrstan teolog, promiče napose Kristovo čovještvo. Iznimno je štovao Gospu. Odličan je propovjednik te ga nazvaše ”doctor mellifluus”, tj. ”učitelj tečan kao med”. Ostavio je iza sebe vrijedna djela kojima su se i drugi nadahnjivali.
Nebrojena čuda velikog sveca
Manje je znana činjenica je da su mnogi reformatori i sveci Crkve, i europskog društva uopće, kao sveti Benedikt, sveti Bernard, sveti Franjo, sveti Ignacije, sveti Ivan don Bosco bili i veliki čudotvorci, obdareni Božjom milošću i vjerom za nebrojena nadnaravna čudesa.
A J. Luddy, autor knjige „Život i učenja sv. Bernarda“ svojevremeno je napisao: „Čudesa sv. Bernarda su tako dobro potkrijepljena da bi sumnjati u njih značilo diskreditirati čitavu povijest“.
Bernard je učinio mnogo čudesa na poznatim ličnostima, često ispred velikog mnoštva, i ta čudesa nikada nisu osporili ni njegovi sljedbenici, ni njegovi neprijatelji. Skupina njegovih biografa zabilježila je velik broj čudesa, koja su se po molitvi sv. Bernarda događala na različitim mjestima. U Doningenu blizu Rheinfelda, u Njemačkoj, Bernard je u jednom danu ozdravio devet slijepih, deset gluhonijemih, i osamnaest hromih i uzetih. U Schafhausenu je učinio još veći broj čudesa. U kronikama područja jezera Constance, zabilježena su 53 čudesa, što nije bio konačan broj svih čudesâ koja su se ondje zbila! Zbog ogromnog broja njegovih drugih čudesâ, čini se vjerojatnim da je Bernard uskrisio više mrtvih nego nekolicinu za koje postoje dokazi. Već spomenuti autor Luddy, citira Laudena, povjesničara sklonog kritici: „Potpuno je nemoguće sumnjati u autentičnost čudesa sv. Bernarda, jer ne možemo ni zamisliti ikakvu prevaru bilo od onih koji su čudesa zabilježili, bilo od samog Bernarda koji ih je učinio“.
Čudesna zgoda iz života svetog Bernarda – vraćanje mrtvog u život
Dok je Bernard propovijedao obilazeći područje oko jezera Constance, mladi vitez Henry, koji je govorio njemački i francuski jezik, postao mu je prevodiocem. Uz Bernarda, mladić se obratio od zlih puteva. Ta se promjena u Henryjevu životu nije svidjela njegovu bivšem štitonoši. Jednog dana dok je Henry jahao uz sv. Bernarda, taj se štitonoša iznenada pojavio te je napao Henryja rugajući se i vrijeđajući ga, što je ujedno vrijeđalo i Bernarda. Štitonoša je zatim pohulio na Božjeg slugu, povikavši svom snagom: „Idi i slijedi tog đavla, i neka te đavao odnese!“ Bernard i Henry nisu se obazirali na nj… Tada su neki ljudi pred noge sv. Bernarda položili bolesnu ženu koja nije mogla hodati, tražeći njegov blagoslov. To je štitonošu učinilo još bjesnijim. No, nakon što je Bernard ozdravio ženu, pao je štitonoša natrag kao udaren nevidljivom rukom te je ostao beživotno ležati ispružen na zemlji. Henry, njegov bivši gospodar, bio je užasnut ovom iznenadnom i groznom smrću. Pao je do nogu sv. Bernarda, i molio milosrđe za štitonošinu dušu: „To ide na tvoj račun, zato što je pohulio na tebe, stigao ga je ovaj strašan sud!“ „Ne dopustio Bog da bilo tko umre zbog mene!“ viknuo je Bernard. Zatim se okrenuo prema beživotnom tijelu, nagnuo se iznad njega te je polako, drhtavim glasom punim emocija, počeo moliti Očenaš. „Držite mu glavu!” rekao je zatim nekolicini promatrača, te je pomazao mrtvog štitonošu svojom pljuvačkom, koju je često upotrebljavao po Isusovu primjeru i u Njegovo ime, zapovjedivši mu: „U Ime Isusovo, ustani!“ Bernard je ponovio: „U Ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga, neka te Bog vrati u život!“ Ove riječi snažno su odjeknule među utihnulim promatračima. I dok su gledali, mrtav je čovjek ustao, i podigao pogled prema nebu… Glasno odobravanje i divljenje puka bilo je sve veće. Bernard se tada obratio uskrišenom štitonoši: „Koji je sada tvoj stav? Što ćeš učiniti?“ Štitonoša mu je odgovorio: „Oče moj, učinit ću sve što zapovijedaš“. Odan svojoj riječi, potpuno se promijenio te je postao križarem. Je li štitonoša zaista bio mrtav? On je sâm izjavio: „Bio sam mrtav i čuo sam riječi svoje osude; da sveti opat nije posredovao, sada bih bio u paklu“. Bivši štitonošin vitez, Henry, postao je monah u Clairvauxu te je često prepričavao ovaj događaj.
