21. svibnja 1527. Filip II. – tko je španjolski kralj po kojem nose ime Filipini?

Njegovi posjedi, španjolskog kralja Filipa II., bili su pravi “imperij nad kojim sunce nikada ne zalazi”. Naime, prostirali su se u Europi, obje Amerike, Africi i Aziji. 

Jedan od najmoćnijih vladara svjetske povijesti bio je vrlo pobožan. Sagradio je svoju palaču Escorial sa pogledom iz kraljevske sobe na oltar, a najveći dio samostana bio je sakralne (katoličke) naravi. Bio je revni branitelj kršćanstva i pobjednik bitke kod Lepanta nad osmanlijama, a uspio je potisnuti islam potpuno sa Pirinejskog poluotoka.

Na današnji dan 1527. godine rođen je Filip II. Habsburški – jedan od najmoćnijih kraljeva koji su ikada vladali. Bio je kralj Španjolske i Portugala upravo u vrijeme velikog kolonijalnog širenja tih sila na američkom, afričkom i azijskom kontinentu. Naime, španjolske su kolonije u vrijeme Filipa II. obuhvatile velik dio Sjeverne, Srednje i Južne Amerike – sve do današnjeg Čilea i Argentine. Istodobno su se portugalske kolonije, koje su također bile pod vlašću Filipa II., prostirale sve do Japana (Nagasaki), a obuhvaćale su mnogobrojna uporišta u Indiji, današnjoj Indoneziji, Arabiji, Africi, pa čak i na kineskoj obali.

Jedan od najnovijih dodataka Filipovom kolonijalnom imperiju bilo je otočje Filipini, koji su upravo po njemu i dobili ime, a koji su bili pod španjolskom krunom. I danas se osjeća činjenica da su Filipini stoljećima bili u vlasti katoličke Španjolske. Naime, Filipini su danas daleko najveća većinski katolička zemlja u čitavoj Aziji.

U Europi je Filipov teritorij također bio ogroman. Vladao je cijelim Pirenejskim poluotokom (Španjolskom i Portugalom), područjima današnje Nizozemske i Belgije (tzv. Španjolska Nizozemska), cijelom južnom Italijom, Sicilijom i Sardinijom. Osobit prihod donosilo mu je posjedovanje bogate talijanske Lombardije sa sjedištem u Milanu, a imao je i posjede u Francuskoj (tzv. Franche-Comté i Charolais) te u Sjevernoj Africi.

Da stvar bude zanimljivija, Filip se oženio engleskom kraljicom Marijom Tudor, pa je po njoj postao kralj Engleske i Irske. Dapače, engleska je kruna u to vrijeme još tvrdila da ima pravo i na francusko prijestolje, pa je Filip II. uzeo naslov i grb francuskog kralja. Time je zapravo obuhvatio sve zapadnoeuropske monarhije pod svojom vlasti (bilo stvarnom, bilo nominalnom). Posjedovao je i titulu kralja Jeruzalema.

Kralj Filip II. bio je izrazit branitelj katolicizma u doba kad je velik dio Europe bio zahvaćen protestantizmom. Osobno je bio vrlo pobožan. Primjerice, u svojoj ogromnoj palači Escorial dao je da mu naprave sobu s pogledom na glavni oltar crkve koja je činila jezgru palače. Dapače, veći dio Escoriala zapravo je bio samostan, a kraljevske su odaje činile samo djelić palače. Filipova povijesna uloga bila je u tome što je predstavljao jedan od najjačih branika kršćanstva pred moćnim Osmanskim Carstvom, koje se u to doba pokušalo proširiti na Europu.

Izvor: narod.hr