22. lipnja 1874. Načertanije – što je četnička “biblija” s komentarom?

Foto: www.superknjizara.hr

U tom se programu iz 1844. prvi put ističe kako Srbija ima povijesno pravo obnoviti se u granicama Dušanova carstva, pa čak ga proširiti na susjedne zemlje koje nisu bile u njegovu sastavu, ali u kojima Srbi čine značajni udio u ukupnome broju stanovništva.

Načertanije su osnova i baza iz koje su izvedeni svi kasniji velikosrpski projekti u 19, 20 i 21. stoljeću do današnjeg dana, uključivo i genocid koji je proveden nad hrvatskim stanovništvom u područjima koje je Garašanin zacrtao kao dio Srbije.

Načertanije su politički program vanjske politike Srbije koji je na poticaj kneza A. J. Czartoryskoga, vođe poljske emigracije u Parizu, i njegova agenta u Srbiji F. Zacha, sastavio 1844. Ilija Garašanin.

Ilija Garašanin kao važna osoba političke Srbije (ministar i premijer), a koji je napisao Načertanije,  umro je na današnji dan 1874. godine u Beogradu, koji je već bio oslobođen od Turaka, dok je rođen u središnjoj Srbiji u selu Garaši 1812. godine. Kao pristaša ustavobranitelja emigrirao je 1840., a 1841. vratio se u zemlju i sudjelovao u rušenju kneza Mihajla Obrenovića i u dovođenju na prijestolje Aleksandra Karađorđevića. Bio je ministar unutarnjih poslova 1843–52., 1858., predsjednik vlade 1852–53., 1861–67.

Načertanije su inicijalno napisane za zemlje koje je Garašnin smatrao srpskim, a bile su dio turskog imeprija (ponajprije na Bosnu i Hercegovinu, koje su tretirane kao srpske zemlje, Crnu Goru i sjevernu Albaniju) i tako programu dao velikosrpsku nacionalnu koncepciju. Za realizaciju programa Garašanin je predvidio organiziranje tajne obavještajne službe i razgranat sustav propagande.

Kasniji velikosrpski koncepti, kao Homogena Srbija Stevana Moljevića, pa i Memorandum Srpske Akademija nauka i umjetnosti iz 1986., uključuju u Garašaninov projekt i velike dijelove Hrvatske, osobitim s naglaskom srbijanskog prava izlasna na Jadransko more, premda su na obali Jadrana su živjeli iskuljučivo Hrvati i nije postojalo doslovno niti jedno srpsko naselje. Koncepti Velike Srbije uključivali su i Srijem, Bačku, Banat, Baranju, dio Erdelja, velike dijelove Bugarske, Makedoniju, sjevernu Grčku…

U Načertanijama stoji doslovno sljedeće:

Srpska država, koja je već srećno počela, no koja će se rasprostirati i ojačati, mora imati svoj osnov i temelj tvrdi u carstvu srpskom 13-oga i 14-oga stoljetija i u bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji. Po istoriji ovoj zna se da su srpski carevi počelibili grčkom carstvu mah otimati i skoro bi mu konac učinili te bi tako namesto propadašeg istočno-rimskog carstva srpsko-slavensko carstvo postavili i ovo naknadili. Car Dušan silni primio je već grb carstva grčkog…naša dakle sadašnjost neće biti bez sajuza sa prošlošću nego će ova sačinjavati jedno zaviseće, sastavno i ustrojevno celo i zato srpstvo, njegova narodnost i njegov državni život stoji pod zaštitom svetog prava istoričeskog…“

Garšanin je posebno isticao da se Srbi neće zadovoljiti tekovinama prvog i drugog srpskog ustanka i da će tražiti da uspostave hegemoniju na zacrtanim “srpskim prostorima”.

Ministar i predsjednik Vlade Srbije Garašanin, kao i njegovi sljedbenici, isticali su i konkretno djelovali u provedbi Načertanija sve moguće metode: poticanje ratova, propagande, laži, utjecaj Srpske pravoslavne crkve (Pećke patrijaršije), vojnu silu, etnička čišćenja, istrebljenja stanovništva, vrbovanje, podmetanja, atentate i svaku moguću vrstu nasilja u provedbi ideja Srbije obnovljene u granicama Dušanovog carstva i šire.

Zaključimo: Načertanije nisu ništa drugo nego politički oblikovan tekst te davno osmišljene strategije, koja je temelj svekolike srpske politike do današnjih dana. Vidimo da je u današnjoj Srbiji četnički pokret legaliziran. Četništvo nije ništa drugo nego realizacija ciljeva „Načertanija“ fizičkom, vojnom silom i etničkim nasiljen nad ne-Srbima.

 

Načertanije – četnička “biblija” s komentarom:

Photo: superknjizara.hr

Obratite pažnju na patogenost i morbidnost četničkog pokreta i kroz njihove osnovne znakove – crnu zastava s mrtvačkom glavom ispod koje su prekrižene kosti i natpis “Sloboda ili smrt”.

Ta smrt iz natpisa nije se ticala samo vojničke bitke četnika s neprijateljima, već je predviđena za sve one koji su na putu ostvarenja četničkih ciljeva, a uključuje i ubijanje žena, djeca, staraca, palež, silovanja, logore za ne-sprske narode u zamišljenoj Srbiji na liniji Virovitica-Karlovac -Karolobag. Osim na zastavi četnici su nosili ovo morbidno znakovlje na kragni i koricama noža, naravno. To je čak potvrđeno službeno ukazom u Jugoslaviji 24. travnja 1940. kada su četnici postali službeni dio vojske Jugoslavije kao elitne diverzantsko-komitske postrojbe za djelovanje u pozadini neprijatelja(važno). Dakle godinu dana prije početka rata i odmag nakon uspostavljanja Banovine Hrvatske (važno) i prije uspostavljaja NDH (važno). Pod tim znakovljem četnici su počinili brojne masovne zločine i ubijanja desetina tisuća ljudi na teritoriju NDH, s elementima genocida (poput Srebrenice) već 1941. godine na teritoriju istočne Hercegovine na potezu od Neretva-Popova Polja-Nevesinje-Sutjeska, cijelog Podrinja uz granicu sa Srbijom od Foče pa uzvodno do Zvronika kao mostobran za prebacivanje snaga iz Srbije u NDH i velikog četverokuta Srb-Drvar-Grahovo-Petrovac već u srpnju i kolovozu 1941. godine čiji su se pokolji morbidno u Hrvatskoj i BiH slavili kao Dan antifašističkog ustanka.

Photo: wikimmedia.commons.org

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr