Napadi islamskih terorista su nepredvidivi i po mjestu i po vremenskoj učestalosti. Događaju se u valovima s vremenima prividnog mira, u kojem se i tada događaju brojni napadi terorista noževima, sjekirama ili mačevima na ulicama gradova. Ta pojava, i njena očitovanja u vremenu i prostoru, je interesantna sa stanovišta razmišljanja o utjecaju “viših nevidljivih krugova” na djelovanje pojedinih terorstičkih skupina, kao što smo nedavno pisali u članku o Aldu Moru i manipulacijama ljevičarskim terorizmom.
Krajnji teorista cilj je uvesti totalan strah i osjećaj nesigurnosti u Europu: napadati žene i djecu, škole i vrtiće, bolnice, podzemne željeznice, prijevozna sredstva, robne kuće ili bilo što na ulicama gradova. Nitko i nigdje se ne smije osjećati sigurnim, a teroristi ne smiju imati milosti za nikoga.
Teroristički napad u Bruxellesu, dogodio se 22. ožujka 2016. godine. Radi se o koordiniranom terorističkom napadu islamskih terorista koji se dogodio na dvije lokacije: u Zračnoj luci Bruxelles koja se nalazi 11 kilometara od centra grada i u podzemnoj željeznici. Treća eksplozija dogodila se nakon dolaska policije, a prilikom iste nitko nije ozlijeđen.
Incident se dogodio svega par minuta prije 08:00 sati. Ukupno dvije eksplozije odjeknule su u zračnoj luci prouzročivši ljudske gubitke i materijalnu štetu. Prva bomba je eksplodirala pokraj prijavnog pulta, a druga pored trgovine Starbucks. Prije samog napada svjedoci su čuli povike na arapskom jeziku te pucnjeve iz automatskog oružja. Odmah nakon napada zatvorena je zračna luka, a svi letovi za taj dan bili su otkazani.
Nakon toga napad na željeznicu se dogodio svega sat vremena nakon napada na zračnu luku. Meta napada bio je srednji vagon željeznice kojoj je jedna od idućih postaja bila ona ispod središta europske komisije. Rezultat napada je zatvaranje cijelog sustava podzemne željeznice koja prometuje u Bruxellesu.
Službeno je potvrđen broj od 38 poginulih osoba (od toga 13 u Zračnoj luci Bruxelles, a 21 u podzemnoj željeznici). Teško ili lakše ranjeno je najmanje 330 osoba ( 90 u zračnoj luci i 220 u podzemnoj željeznici).
Za ovaj teroristički čin odgovornost je preuzela tzv. Islamska Država.
Terorizam i strah od njega postali su sastavni dio života u mnogim europskim gradovima, premda prosječni Europljen na svjesnom nivou nastoji to potisnuti, dijelom i zbog javne politike i uloge medija.
Već su se proslave Božića u Njemačkoj ili šetnje uz Seinu u Parizu, uz prisutnost vojske i policije, pretvorile u neugodnost kakve se sjećaju samo najstariji Europljani iz II. svjetskog rata.
Pitanje je samo: što se dobiva negiranjem i potiskivanjem nečega što svi znaju postoji? Hoće li zbog toga to nestati li prestati?
