Na mjestu poglavarice naslijedila je blaženu Juttu njezina najdraža učenica i jedna od najpoznatijih svetica Katoličke crkve – sveta Hildegarda.
Blažena Jutta iz Sponheima ili Jutta iz Disibodenberga, njemačka benediktinska redovnica, rođena je 1092. u dvorcu Sponheimu, zapadno od Bad Kreuznacha (Rheinland-Pfalz) u grofovskoj obitelji, kao kći grofa Stephana i Sophije von Sponheim.
U trećoj godini izgubila je oca pa se majka sama brinula o odgoju djece. Juttina prva učiteljica bila je pobožna udovica Uda von Göllheim. S dvanaest godina Jutta je teško oboljela, a nakon čudesnog ozdravljenja odlučila je posvetiti svoj život Kristu Gospodinu. Protiv volje svoje obitelji, a uz privolu nadbiskupa Mainza Rutharda, započela je 1. studenoga 1112. svoj redovnički život u maloj kući blizu benediktinske opatije Disibodenberg, nedaleko dvorca u kojem je rođena (danas Odernheim am Glan, Rheinland-Pfalz). Podučavala je tamošnju djecu pisanju, čitanju, pjevanju i sviranju, među njima i buduću sveticu, šest godina mlađu Hildegardu iz Bingena.
Bila je nadaleko poznata po svojoj duhovnosti i mudrosti pa je privukla mnoge sljedbenice.
Tako je uz postojeći muški nastao i ženski benediktinski samostan Disibodenberg. Jutta je bila predstojnica toga samostana od 1116. do svoje smrti, dvadeset godina kasnije, na današnji dan, 22. prosinca 1136. Vodila je asketski život, prožet strogim postom, trapljenjem i molitvenim bdjenjem, a bila je na glasu kao savjetnica mnogih putnika namjernika te kao dobročiniteljica siromaha i nevoljnika. Na mjestu poglavarice naslijedila ju je njezina najdraža učenica, sveta Hildegarda.
Blaženoj Jutti pripisuju se mnoga čudesa, za života i nakon smrti. Tako je prema predaji mogla pretvoriti vodu u vino, a nakon prelaska preko obližnje rijeke Glana noge su joj ostale suhe. Juttin brat bio je nadbiskup Kölna, Hugo von Sponheim (preminuo je 1137). Život blažene Jutte opisao je ubrzo nakon njezine smrti nepoznati autor u djelu Vita domnæ Juttæ inclusæ. Njezin grob bio je dugo mjesto okupljanja mnogih hodočasnika. Naročito je štovana u benediktinskom redu i u biskupiji Speyer, kojoj pripada i Disibodenberg.
