Časteći nadnevak kada je Marulić 1501. dovršio prvi hrvatski umjetnički spjev Juditu, Društvo hrvatskih književnika od 1977. godine dana 22. travnja slavi kao Dan hrvatske knjige. To je 19 godina kasnije prihvatio i Hrvatski Sabor.
Jezična podloga Judite je hrvatska splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, i po tome je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a epohalna važnost toga spjeva leži u spoznaji da je Marulić hrvatski jezik primjerio europskim pjesničkim standardima.
A odlukom Sabora Republike Hrvatske od 1996. obilježava se službeno Dan hrvatske knjige u spomen Marku Maruliću, ocu hrvatske književnosti. Svoje najpoznatije djelo Juditu Marulić je napisao na hrvatskom jeziku, odnosno splitskoj čakavštini i štokavštini. Na taj je način nagovijestio jedinstvo hrvatskog jezika, a djelo se smatra prvim umjetničkim epom koji je ispjevan na hrvatskome jeziku.
Marulić je Juditu, svoje najpoznatije djelo na hrvatskome jeziku, dovršio kao pedesetogodišnjak 22. travnja 1501., tj. “Od rojenja Isukarstova u puti godišće parvo nako(n) tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila, u Splitu gradu”, a u Veneciji ju je prvi put tiskao Guglielmo da Fontaneto tek 13. kolovoza 1521. Jedan primjerak prvog izdanja čuva se u fondu Knjižnice Male braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas sastavnim dijelom Znanstvene knjižnice u Zadru.
Tri izdanja Judite za Marulićeva života
Marulić je doživio tri izdanja svoje Judite. Prvo je priredio Splićanin Petar Srićić, a drugo zadarski knjižar Jerolim Mirković 1522., čije izdanje resi devet drvoreza s ratnim prizorima. Deveti drvorez signiran je slovom M, pa se pretpostavljalo da je Marulić sam i izradio te drvoreze. Jedan primjerak Mirkovićeva izdanja Ivan Kukuljević darovao je tadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici, a i drugi primjerak, što se danas čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga, potječe iz Kukuljevićeve ostavštine.
Treće izdanje tiskano je 29. siječnja 1522., kako je to navedeno u impressumu, za dubrovačkoga knjižara Jacoma di Negrija. Prenesemo li spomenuti nadnevak iz mletačkoga kalendara u naš sustav računanja vremena dobit ćemo 29. siječnja 1523. Naime, nova godina po mletačkome kalendaru započinje 1. ožujka, kao u starome rimskome kalendaru do 153. pr. Kr. kada je siječanj postao prvim mjesecom u godini. Jedini za sada poznati primjerak tog izdanja čuva se u Bayerische Staatsbibliothek u Münchenu.
U posveti svojemu kumu Dujmu Balistriliću († o. 1506.), “popu i parmanciru splickomu”, Marulić piše: “… privraćajući ja pisima staroga Testame(n)ta, namirih se na historiju one počtene i svete udovice Judit i preohologa Oloferna koga ona ubivši, oslobodi svu zemlju izraelsku jur od nadvele pogibili. Tuj historiju čtući, ulize mi u pamet da ju stumači(m) naši(m) jaziko(m), neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke. … Evo bo historiju tuj svedoh u versih po običaju naših začinjavac i jošće po zakonu onih starih Poet …”.
Jezična podloga Judite je splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, i po tome je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a epohalna važnost toga spjeva leži u spoznaji da je Marulić hrvatski jezik primjerio europskim pjesničkim standardima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
