Benito Mussolini bio je u mladosti uvjereni socijalist i antiklerikalac. Godine 1919. osnovao je fašistički pokret, a 1922. postao premijer Italije. Ukinuo je u praksi parlamentarnu vladavinu i uveo teror, te izvršio agresiju na Etiopiju. Cilj mu je bio zavladati Sredozemnim morem, a time i hrvatskom obalom.
Pred kraj života vraća se svojim ranim fašističkim idejama bliskim socijalizmu: jačanju sindikata, nacionalizaciji privatnih poduzeća, slabljenjem kapitalista ovim riječima: “Ovo će biti republika talijanskih radnika i već je počela s odlučnim provođenjem svih onih postulata koji su punih četrdeset godina ispisani na zastavama socijalističkih pokreta.”
Na današnji dan 23. ožujka 1919. Benito Mussolini osnovao je fašistički pokret zajedno sa lijevo orijentiranim intervencionistima i mladim ratnim veteranima pod imenom Fasci Italiani di Combattimento. Ciljevi su im bili: proglašenje republike, ukidanje Senata, reforma parlamenta, konfiskacija crkvenih dobara, djelomična eksproprijacija kapitala i agrarna reforma.
Pokret je dobio ime po snopu pruća sa sjekirom u sredini – fasces – starom rimskom simbolu discipline.
Tko je bio Benito Mussolini – mrzitelj Katoličke Crkve?
Školovanje je započeo u katoličkoj školi, otkuda je izbačen jer je već sa deset godina zabio nož u ruku drugom učeniku, pa je nastavio obrazovanje u državnoj školi. Bio je odličan učenik, a već u školi se zanosio socijalističkim idejama pa je nosio medaljon sa slikom Karla Marxa u džepu. Prvo zaposlenje dobio je kao urednik u socijalističkim novinama „Radnička budućnost“.
Bio je žestoki kritičar Katoličke Crkve i tom pitanju je pristupao s najvećom strašću i gorčinom pa je napisao brojne članke protiv Crkve koju je označavao kao korumpiranu i pokvarenu, a kasnije je napisao i antiklerikalni roman „Kardinalova ljubavnica“.
Nakon povratka iz Prvog svjetskog rata prekida sa talijanskim socijalistima i tada utemeljuje Fasci di Combattimento, poznatiju kao Fašistička stranka.
Tijekom 1922. fašisti osvajaju vlast u brojnim gradovima i pokrajinama Italije te posatju najjača stranka u zemlji. Mussolini organizira pohod na Rim sa preko 60.000 fašista, a kralj Vittorio Emanuele Treći mu odlučuje povjeriti mandat za talijansku vladu, te tako on postaje premijer.
Kako je postao „Il Duce“ ili „Vođa“?
U početku je surađivao sa parlamentom, ali s vremenom brutalne policijska represija postaje dio svakodnevnice kao uvod u proglašenje fašističke države dok sebi pripisuje nazov „Il Duce“ ili „Vođa“.
Iako je bio ateist i antiklerikalac, iz praktičnih razloga potpisuje konkordat s Vatikanom kojim je talijanska država priznata od strane Vatikana i obrnuto.
U Italiji je proveo velike javne radove najavljujući razvoj Italije, dok je u vanjskoj politici počeo agresivno nastupati miješajući se u unutrašnje stvari Albanije i Libije sa ciljem stvaranja Italije kao vladarice Sredozemlja na račun okolnih naroda, a prije svega susjednih Hrvata.
Godine 1835. pokreće rat protiv Etiopije, a intervenira i u Španjolskom građanskom ratu na strani Franca.
Težio je priključiti i veliki dio hrvatske obale Italiji.
Godine 1939. sklapa savez sa Hitlerom kao uvod u Drugi svjetski rat, koji je Mussolini počeo agresijom na Grčku.
Porazi u ratu su doveli do pobune u Italiji protiv Mussolinija, pa je 1943. uhićen i interniran, ali ga oslobađaju njemački padobranci i postavljaju na čelo Talijanske Socijalne Republike u sjevernoj Italiji, gdje se Mussolini vraća svojim ranim fašističkim idejama bliskim socijalizmu: jačanju sindikata, nacionalizaciji privatnih poduzeća, slabljenjem kapitalista ovim riječima: “Ovo će biti republika talijanskih radnika i već je počela s odlučnim provođenjem svih onih postulata koji su punih četrdeset godina ispisani na zastavama socijalističkih pokreta.”
Uhićen je 1945., strijeljan i obješen naglavačke u Milanu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
