Fašisti su, kao i nacisti i komunisti, mrzili Katoličku crkvu i smatrali je preprekom za ostvarenje svojih ideja i „moderne države“. Na današnji dan 1919. osnovana je Fašistička stranka.
Benito Mussolini bio je u mladosti uvjereni socijalist i antiklerikalac. Osnovao je fašistički pokret, a 1922. postao premijer Italije. Ukinuo je u praksi parlamentarnu vladavinu i uveo teror. Izvršio je agresiju na Etiopiju 1935., a cilj mu je bio zavladati Sredozemnim morem koje je smatrao „bazenom Italije“. Upravo je hrvatsku obalu smatrao povijesnim talijanskim pravom. Pristupio je paktu s Hitlerom, a nakon brojnih poraza u ratu Nijemci ga sklanjaju na sjever Italije gdje se ponovno vraća socijalističkim idejama. Uhićen je i obješen 1945.
Već u osnovnoj školi se zanosio socijalističkim idejama pa je nosio medaljon sa slikom Karla Marxa u džepu. Prvo zaposlenje dobio je kao urednik u socijalističkim novinama „Radnička budućnost“.
Bio je žestoki kritičar Crkve i tom pitanju je pristupao s najvećom strašću i gorčinom pa je napisao brojne članke protiv Crkve koju je označavao kao korumpiranu i pokvarenu, a kasnije je napisao i antiklerikalni roman „Kardinalova ljubavnica“. Jedino djelo koje je Mussolini napisao u svom životu bilo je upravo gađenje Crkve i svećenstva.
Nakon povratka iz Prvog svjetskog rata prekida sa talijanskim socijalistima i tada utemeljuje “Fasci di Combattimento”, poznatiju kao Fašistička stranka. Ta je stranka imala mnoge socijalističke ideje s osloncem na nacionalni identitet. Nasuprot tome, fašisti su mrzili Katolički Crkvu, poput nacista i komunista, te je smatrali preprekom ostvarenju „modernog društva“.
Iako je bio ateist i antiklerikalac, iz praktičnih razloga potpisuje konkordat s Vatikanom kojim je talijanska država priznata od strane Vatikana i obrnuto.
Godine 1939. sklapa savez sa Hitlerom kao uvod u Drugi svjetski rat, koji je za Italiju počeo agresijom na Grčku.
Porazi u ratu su doveli do pobune u Italiji protiv Mussolinija, pa je 1943. uhićen i interniran, ali ga oslobađaju njemački padobranci i postavljaju na čelo Talijanske Socijalne Republike u sjevernoj Italiji, gdje se Mussolini vraća svojim ranim fašističkim idejama bliskim socijalizmu: jačanju sindikata, nacionalizaciji privatnih poduzeća, slabljenjem kapitalista ovim riječima: “Ovo će biti republika talijanskih radnika i već je počela s odlučnim provođenjem svih onih postulata koji su punih četrdeset godina ispisani na zastavama socijalističkih pokreta”.
Uhićen je 1945., strijeljan i obješen naglavačke u Milanu.
