Epilog ovog krvavog događaja bio je izbacivanje mrtvih tijela hrvatskih plemića na čelu sa banom Lackovićem kroz prozor sabornice.
Na današnji dan 27. veljače 1397. u hrvatskom gradu Križevci podlom i nečasnom prijevarom ubijen je hrvatski ban Stjepan Lacković, veliki vojskovođa i prisutno hrvatsko plemstvo. Ubio ih je urotom i prijevarom, prekršivši zadanu riječ, ugarsko–hrvatski kralj Žigmund (Sigismund).
Godine 1396. dogodila se velika bitka kod Nikopolja u današnjoj Bugarskoj gdje je ususret nadirućoj osmanlijskoj vojsci stala ujedinjena kršćanska vojska. Tu vojsku vodio je kralj Žigmund, a desno krilo su osiguravali hrvatski ban Lacković i hrvatski velikaš Nikola Gorjanski. Na lijevom krilu vojske bio je Herman Celjski. Na strani turskih snaga bilo je i vazalnih „kršćana“, kao npr. srpski despot Lazarević sa 5000 srpskih oklopljenih konjanika.
Strašan poraz kod Nikopolja omogućio je Turcima brz prodor u centralnu Europu, osobito na područje današnje Slavonije i Ugarske sve do Slovenije.
Nakon bijega i poraza, Žigmund saziva sabor u Križevcima jer je među hrvatskim narodom i plemstvom vladalo nezadovoljstvo zbog njegove nepravednosti i okrutnosti.
Vjerujući kraljevoj riječi, kao i mnogi u hrvatskoj povijesti prije i poslije njega, Lacković je čete i naoružanje ostavio dalje od mjesta održavanja sabora. U početku je sve bilo u redu, ali s vremenom je došlo do žestokog – prvo verbalnog, a potom i fizičkog – sukoba između Lackovićevih i kraljevih privrženika. Hrvatskog su bana optužili za izdaju te na njega i njegovu goloruku pratnju podigli oružje i poubijali ih.
Epilog ovog krvavog događaja bio je izbacivanje mrtvih tijela hrvatskih plemića na čelu sa banom Lackovićem kroz prozor sabornice.
Na vijest o pogibiji bana i plemića, hrvatska je vojska pohitala u Križevce i započela je bitka sa Žigmundovim pristašama. U neravnopravnoj borbi palo je tridesetak Hrvata, prije no što su se Lackovićevi pristaše povukle.
Gnjevan hrvatski puk, pod vodstvom Stjepana Prodavića, još se jednom u Podravini pokušao osvetiti kralju, no Hrvati su potisnuti. Žigmund koristi priliku i sa svojim podanicima 2. ožujka prelazi Dravu i povlači se u Ugarsku.
Dva dana kasnije izdao je u Žaknju glasovitu povelju kojom grad Čakovec, Međimurje i druge posjede Stjepana Lackovića daruje svojim vjernim podanicima, među prvima Hermanu Celjskom.
