Na pitanje što je vrijeme, sv. Augustin mudro odgovara: “Ako me nitko ne pita, znam; ako me pitaju pa pokušavam objasniti, ne znam”. – Slično bi se moglo reći i za presveto Trojstvo. Nije to slučajnost, jer Bog je misterij – semper maior, uvijek veći od onog što možemo zamisliti i iskusiti. Ako želimo nešto suvislo o Njemu natuknuti, potrebno je ući u dublju dimenziju: u živi odnos srca sa Srcem.
Trojstvo je vječno prelijevanje Duha ljubavi između Oca i Sina i posredstvom Sina očituje se ljudima. – Velikodušno se otvarajući tom odnosu, otkrivamo da je on dinamičan i najosobniji, da nam ispunja srce te daje snage za životne borbe. – Bog dakle nije samac i to je Radosna vijest! Ako je tako, onda niti autentični kršćanin, koji ispovijeda tu najuzvišeniju objavljenu istinu (i privilegij !) svoje vjere, ne može biti samac – zatvoren u sebe, neizainteresiran za sudbinu ljudi kojima je okružen. – To bi bilo protuslovlje.
Bog ljubavi nas izaziva: “Pokaži mi svoju vjeru u svojim odnosima”. Prevladavaju li u mojim odnosima blagoslivljanje ljudi i duh služenja (nalik na presveto Trojstvo) ili negativizam i neopraštanje ?
