INA – MOL: oprečna mišljenja i interesi oko kompanije od strateškog značenja

Foto: Narod.hr

Nakon gotovo dvije godine nastavljaju se pregovori hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a oko modela upravljanja u Ini. Premijer Tihomir Orešković rekao je kako će osobno voditi tim koji će pokrenuti pregovore s MOL-om o Ini, i prije završetka arbitraža u Washingtonu i Ženevi, no i dalje ne otkriva detalje niti članove tog tima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U isto vrijeme arbitražni postupci u Washingtonu i Ženevi se nastavljaju.

Za HRT premijer Orešković je rekao: “Nije nitko rekao da slabo stojimo u arbitraži, samo smo rekli da arbitraža ide dalje, u tijeku je”.

Moguća rješenja

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Provedena istraživanja arbitražnih sporova pokazuju da su prosječni troškovi tužitelja oko 4,4 mil. dolara, da postupci traju tri godine i osam mjeseci te da tužitelj pobjeđuje u 41 posto sporova.

Da je dobro ponovno pregovarati slaže se i bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak u čijem su mandatu pregovori i prekinuti. Vrdoljak kaže da pregovore treba nastaviti, a ono što ga čudi je “otkud sada MOL želi želi razgovarati o prekidu arbitraže, jer ja sam tu inicijativu njima ponudio prije godinu dana. Rekli su ne”, ističe Vrdoljak.

U pregovorima se do sada pokušavalo s Mađarima razgovarati o dva moguća rješenja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bivši potpredsjednik Vlade RH Radimir Čačić o tome kaže da “jedna je da idemo na graničnih 25 plus 1 sa zadržavanjem svih prava koje je imala mađarska strana kad je potpisivala svoj 25 plus 1”, a drugi je prijedlog ujedinjavanje MOL-a i Ine u jednu kompaniju.

Bivši član NO Ine Davor Štern mišljenja je da je Hrvatska “umjesto da ima 44 posto dionica u Ini mogla bi dobiti teoretski 20 posto dionica u objedinjenoj firmi MOL – Ina i onda bi ove godine dijelila lijepu dividendu temeljem prošlogodišnjih rezultata MOL-a koji su puno bolji od rezultata Ine.”

Ekonomisti zagovaraju što brže rješavanje slučaja jer se reflektira u Ininim lošim poslovnim rezultatima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gubitak spora koji MOL vodi protiv Hrvatske u Washingtonu Hrvatsku bi stajao 5 do 7 milijardi kuna, ako pak dobijemo spor koji smo pokrenuli u Ženevi raskinuo bi se dionički ugovor i moglo bi se opet pregovarati o povratku upravljačkih prava Ine, navodi HRT.

Dvije arbitraže

Nalazimo se u pomalo neobičnoj situaciji, premijer je za arbitražu, čiji kraj očekuje u jesen i jedan potpredsjednik Vlade, a drugi potpredsjednik Vlade i ministar poduzetništva i obrta, predsjednik Odbora za energetiku HDZ-a Darko Horvat su protiv.

“Svaki od njih je u nečemu pogriješio. Ministar Horvat tvrdi da smo mi počeli arbitražu. Koju arbitražu, jer su dvije. Onu u Washintonu je počeo MOL zbog navodnih gubitaka u distribuciji plina, a onu u UN-u je počela Hrvatska da bi vratila svoja upravljačka prava”, rekao je za Dnevnik N1 Goranko Fižulić, bivši ministar gospodarstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Apsurd je da hrvatska država daruje MOL-u plin i naftu, a onda nas MOL optužuje za gubitke na darovanom plinu. Da je MOL plaćao kako se to svugdje plaća, platio bi nam daleko više nego što je. Premijer kaže idemo pregovarati. Ne možemo pregovarati dok arbitraže traju. No one su tek prvi korak u rješavanju odnosa Hrvatske i MOL-a.”

“Imamo dvije suprotne pozicije, kako Hrvati i Mađari vide Inu. Njima je ona podružnica MOL-a, a za Hrvatsku treba biti kompanija od strateškog značenja. Te su dvije pozicije nepomirljive i dok se arbitraže ne završe mi ne možemo znati kojim putem i kako dalje.”

Nekad je MOL bio manji od Ine i u nekim varijantama ona je mogla kupiti njega. Slučaj s Inom pokazatelj je da smo bili neuspješni u toj tranziciji.

Teško je reći kako stojimo s arbitražama, ugovori su obavijeni velom tajne i teško je da javnost dobije uvid u sporne ugovore, “ali vjerujem da bi ovu oko upravljačkih prava sigurno trebali dobiti, a druga se bazira na jednom nesretnom ugovoru i nisam siguran da ćemo ju dobiti. Ali Hrvatska može diktirati MOL-u”, procjenjuje Fižulić koji je obnašao dužnost ministra gospodarstva do ožujka 2002. u Račanovoj vladi.

MOL je vlasnik 49,08 posto dionica Ine, a hrvatska Vlada ima 44,84 posto dionica.

Koji su hrvatski nacionalni strateški interesi?

“Htjeli ili ne htjeli, imamo partnera koji ima dionice koje nisu osporene i ima svoja prava koja proizlaze iz Trgovačkog zakona”, rekao je u petak bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić. Po njegovom mišljenju, najveći problem je to što s hrvatske strane nisu jasno definirani nacionalni strateški interesi s kojih bi se trebalo pregovarati.

Bivši čelnik Ine Davor Štern pozdravlja odluku premijera Tihomira Oreškovića da i arbitraža ide dalje ali da se oformi i tim koji će pregovarati s MOL-om.

INA je vlasništvo Hrvatske i ona treba energetsku strategiju za upravljanje resursima – ako te strategije nema, članovi uprave i NO nemaju oslonac za tvrdnje o upravljanju, tj. ako im se na kaže unaprijed što RH očekuje od Ine, objasnio je Davor Štern. Kroz izmjene ugovora iz 2009. godine MOL je došao skoro do većinskog paketa, ali je dobio i sva upravljačka prava, a članovi uprave nemaju značajne ovlasti, kaže Štern.

Davor Štern komentirao je i potencijalni sukob interesa trenutačnog prvog potpredsjednika vlade Tomislava Karamarka. “Vidim međustranačku politiku, ne državnu politiku.” Sve bi se to trebalo prekinuti na nivo Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, a INA bi trebala biti u fokusu svega. Struka ne trpi politiku”, naglasio je Štern.

Predsjednik sindikata Ine “Nova Solidarnost” Predrag Sekulić mišljenja je da se radi o čistom neprijateljskom preuzimanju Ine. Otkad je MOL ušao u Inu, 50 posto smanjena je proizvodnja nafte i plina s domaćih naftnih polja, više od 50 posto smanjen kapacitet prerade u riječkoj i sisačkoj rafineriji, ljudski resursi devastirani su i protjerivani, izgubljena su tržišta u zemlji i inozemstvu dodao je Sekulić.

Stožer za obranu Rafinerije nafte Sisak i očuvanje radnih mjesta priopćio je početkom svibnja kako moguće povlačenje iz arbitražnog postupka oko Ine smatraju izdajom hrvatskih nacionalnih interesa.

Tako se trenutačno vode dvije vrlo važne bitke oko INE u međunarodnom pravnom okruženju.

Prvu je protiv Hrvatske 2013. pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu pokrenuo mađarski MOL koji tvrdi da je izgubio najmanje tri mlijarde kuna jer hrvatska strana u Ini nije poštovala ugovor iz 2009. koji je s Mađarima sklopila Vlada Ive Sanadera.

Hrvatska je u vrijeme Vlade Zorana Milanovića uzvratila 2014. protutužbom u kojoj tvrdi da hrvatska strana trpi štetu zbog ugovora Sanaderove Vlade kojim su Mađarima dana upravljačka prava iako nisu imali većinski paket dionica.

HDZ i Most suprotstavljeni su glede arbitraže INA – MOL, pri čemu je čelnik Mosta Božo Petrov javno kritizirao Tomislava Karamarka zbog njegova prijateljstva s Jozom Petrovićem, konzultantom MOL-a. Karamarko ne krije da mu je Petrović godinama prijatelj, a i prošli tjedan su se u medijima pojavili natpisi da je HDZ Mostu postavio uvjet da hitno donesu odluku o odustajanju od arbitraže Ina – MOL. Karamarko se dosad zalagao za povlačenje iz arbitražnih postupaka i to obostrano. Upozorio je kako u slučaju nepovoljnog ishoda arbitražnih postupaka Hrvatskoj prijeti šteta koja se broji u milijardama kuna. Pritom nije zanemariv podatak kako svake godine skupo plaćamo i odvjetničko društvo koje zastupa Republiku Hrvatsku u tim postupcima, naglasio je Karamarko.

Petrov je pak komentirao da ne prihvaća nikakve ultimatume: “Nama je vrlo jasna situacija oko Ine, imamo razloga za optimizam u arbitraži, u ovom trenutku bi bilo pogubno za Hrvatsku izlaziti iz arbitaže”.

Budući da HDZ naginje odustajanju od arbitraže, ne zvuči nevjerojatno da se čitava afera s Karamarkovom suprugom odjednom pojavila kako bi se diskreditirala stranka i kako bi se oslabio njihov utjecaj na odluke o Ini, točnije njihov pokušaj odbacivanja arbitraže.

Kronologija INA – MOL

INA je osnovana 1. siječnja 1964. spajanjem Naftaplina Zagreb, Rafinerije nafte Rijeka i Rafinerije nafte Sisak. Prvih dana djeluje pod nazivom Kombinat nafte i plina, a 31. prosinca iste godine dobiva današnje ime.

U razdoblju od 1980. do 1990. godine INA je najveće poduzeće u bivšoj Jugoslaviji. Zapošljava oko 32.000 radnika, a ukupni ostvareni prihod 1990. godine činio je deset posto sveukupnog gospodarstva Republike Hrvatske. Godine 1988. ostvarena je najveća proizvodnja ekvivalentne nafte u Ininoj povijesti: 5,1 milijuna tona: 3,04 milijuna tona nafte i 2,1 milijarda prostornih metara plina.

Početkom Domovinskog rata u Ini je vrlo brzo došlo do prilagodbe ratnim uvjetima poslovanja, redovita proizvodnja nije prestala.

Uz promjene u konceptu poslovanja, događaju se i promjene u vlasničkoj strukturi. Od 1990. INA je poduzeće u državnom vlasništvu, a od 1993. dioničko društvo.

Vlada Ivice Račana pod vodstvom potpredsjednika i predsjednika NO Ine, Slavka Linića, te ministra gospodarstva Ljube Jurčića i ministra financija Mate Crkvenca 2003. prodaje 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara, čime je obavljena prva faza privatizacije.

Dva ugovora, o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, prema kojemu Uprava i Nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL, potpisao je tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, a u ime MOL-a predsjednik Uprave Zsolt Hernadi. Prvi čovjek MOL-a Zsolt Hernadi, kojega se sumnjiči za davanje mita Sanaderu radi stjecanja kontrole nad Inom, kupnju 2003. smatra velikom pobjedom, navodi HRT.

Godine 2006., Inine dionice izlistane su na Zagrebačkoj burzi. U javnoj ponudi više od 44.000 hrvatskih građana kupilo je dionice Ine po cijeni od 1690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica Ine.

U studenome 2007. provedena je prodaja dionica Ine zaposlenicima te tvrtke u kojoj je oko 28.000 radnika kupilo otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 posto ukupnog broja dionica Ine.

U listopadu 2008. u javnoj ponudi MOL je po cijeni od 2800 kuna po dionici kupio 22,15 posto dionica pa je s prijašnjih 25 posto plus jednu dionicu stekao ukupno 47,15 posto Ininih dionica. Time je MOL postao najveći dioničar Ine, u kojoj Vlada ima 44,83 posto dionica.

U siječnju 2009. izmijenjen je Ugovor o međusobnim odnosima dioničara, prema kojemu je broj članova NO-a Ine povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri i predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada, dok Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave.

U ožujku 2011. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga privremeno je obustavila trgovanje dionicama Ine na Zagrebačkoj burzi jer je u postupku nadzora nad trgovanjem dionicama Ine utvrdila znatno trgovanje od inozemnih investitora te je, radi transparentnosti trgovanja i zaštite ulagača od nadležnih stranih regulatora zatražila relevantne podatke nužne za utvrđivanje činjenica od značaja za nadzor. Hanfa je podnijela prijavu Državnom odvjetništvu na temelju sumnje da su dionice, koje su sporne, stečene opranim novcem, odnosno manipulacijom. DORH je pokrenuo istragu o spornoj kupnji dionica Ine od strane investitora u Slovačkoj, Mađarskoj i na Cipru.

U lipnju 2011. USKOK potvrđuje da je protiv Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od 10 milijuna eura od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Iz MOL-a su to demantirali.

DORH je zatražio ispitivanje Hernandija jer ga se sumnjiči da je Sanaderu dao mito kako bi MOL-u osigurao preuzimanje nadzora nad Inom. Mađarsko tužiteljstvo to odbija s obrazloženjem da je riječ o zaštiti mađarskih nacionalnih interesa ta ga ne mogu ispitati “jer bi prenošenje podataka ugrozilo sigurnost Republike Mađarske”. Vlada Jadranke Kosor dala je suglasnost za vođenje pregovora s MOL-om kako bi se pristupilo drugoj izmjeni i dopuni Ugovora o međusobnim odnosima dioničara Ine te je odredila svoje izaslanstvo za vođenje pregovora sa MOL-om.

U srpnju 2011. mađarska vlada nije prihvatila nikakve promjene postojećeg sporazuma između MOL-a i Ine. Mađarski premijer Viktor Orban izjavljuje da Mađarska optužbe o podmićivanju od Hernadija ne smatra međudržavnim pitanjem i da te optužbe pripadaju u djelokrug odgovarajućih pravosudnih organa.

U prosincu 2011. protiv bivšeg premijera Sanadera izdan je nalog za uhićenje zbog istrage u pet slučajeva u kojima ga se sumnjiči za korupciju i zloupotrebu položaja, među ostalim i za primanje mita od MOL-a. USKOK je ponovo zatražio ispitivanje Hernadija, no nije dobio nikakav odgovor iz Mađarske.

U siječnju 2012. mađarsko državno tužiteljstvo obustavilo je istragu o navodnom podmićivanju u slučaju djelomičnog preuzimanja Ine od strane MOL-a. Glavni tužitelj Imre Keresztes rekao je da istragom nije pronađeno ništa što bi upućivalo na kriminalnu aktivnost. Keresztes u priopćenju piše kako je DORH optužio dvije tvrtke registrirane na Cipru da su podmitile Sanadera s 10 milijuna eura kako bi olakšao MOL-ovo preuzimanje Ine. Mađarski su istražitelji počeli istragu 14. srpnja 2011. i otkrili da dvije ciparske tvrtke, koje su navodno prenijele novac od mita, nisu u MOL-ovoj interesnoj sferi nego da pripadaju jednom velikom ruskom investitoru, priopćeno je. Nakon obavijesti da je u Mađarskoj obustavljena istragu o podmićivanju u slučaju Ina-MOL, USKOK je priopćio da “eventualna odluka mađarskog tužiteljstva” nema nikakva utjecaja na postupak koji se u Hrvatskoj vodi protiv Hernadija te da je istraga protiv njega i dalje otvorena.

U prosincu 2012. bivši premijer Sanader proglašen je krivim za ratno profiterstvo u slučaju Hypo i uzimanje mita u slučaju Ina-MOL te je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora.

MOL je u studenome 2013. pokrenuo arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, a kao razlog je naveo kršenje određenih obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj. MOL naime smatra da hrvatska Vlada nije ispunila obveze iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju i njegovih dodataka na koje se obvezala početkom 2009. godine. Država se tada obvezala da će od Ine preuzeti skladištenje i prodaju plina i otkupljivati cjelokupnu Ininu domaću proizvodnju plina po tržišnim cijenama, u razdoblju od 15 godina. MOL tvrdi da je zbog Vladina nepoštivanja tih odredbi pretrpio štetu od najmanje dvije milijarde kuna.

Nakon MOL-ova pokretanja arbitražnog postupka, hrvatska Vlada je u siječnju 2014. podnijela arbitražnu tužbu protiv MOL-a Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCCITRAL) u Ženevi, kojom traži da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. godine o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju, a traži i naknadu štete.

U međuvremenu, Sanadera je 2014. pravomoćno osudio Vrhovni suda na osam i pol godina zatvora zbog slučaja Hypo i INA-MOL ali je u srpnju 2015. Ustavni sud naložio ponavljanje suđenja.

Sredinom travnja 2016. u Londonu je na UN-ovoj Komisiji za međunarodno trgovačko pravo, pri kojoj je Hrvatska zatražila poništavanje dioničarskog ugovora Vlade i MOL-a iz 2009. godine o upravljanju Inom, svjedočio bivši premijer Ivo Sanader.

“Ovo je posebna procedura i to je međunarodna arbitraža koja nema nikakve veze s našim postupkom u Zagrebu. Međutim, ono što je važno za reći, budući da se postupak pred međunarodnom arbitražom vodi na temelju odluke Milanovićeve Vlade, koju je gurao tadašnji ministar Ivan Vrdoljak, da se na temelju nepravomoćne presude ide pred međunarodnu arbitražu, a ta nepravomoćna presuda se temelji na laži Roberta Ježića da je za mene dobio 5 milijuna eura kao mito”, rekao je Sanader za Dnevnik NoveTV.

“Ono što je Milanovićeva vlada, na inicijativu Ivana Vrdoljaka, tadašnjeg ministra, učinila je krajnje rizičan posao za Hrvatsku”, naglasio je Sanader, dodavši “Vrdoljak ima neke svoje druge račune i neke svoje druge interese. Tu je umješan i gospodin Umičević i tako dalje.”

Studije, troškovi i lobisti

Podsjetimo, Dominic Koefner, potpredsjednik korporativnih komunikacija MOL-a oštro je reagirao 2014. na istup ondašnjeg ministra Vrdoljaka, ustvrdivši da su predstavljene brojke pogrješne te da je ministar naštetio ugledu Ine. Ministarstvo i Vrdoljak pozvali su se između ostalog na studiju gospodina Umičevića, “čija se neovisnost treba staviti pod znak pitanja. MOL grupa smatra da je ta studija, koju MOL uopće nije vidio, sramotna naručena umotvorina, potpuna bezvrijedna pred bilo kojim nezavisnim sudom”, naveo je Koefner.
Ministarstvo gospodarstva Ivana Vrdoljaka naručilo je, za potrebe službenih postupaka Republike Hrvatske protiv mađarskog MOL-a, studiju o poslovanju Ine i platilo je deset i pol milijuna kuna, a zatim je nije koristilo u tim postupcima. Provođenje analize poslovanja Ine Vlada je dodijelila tvrtkama grupacije A. T. Kearney i Oil and Gas Consulting Internationalu (OGC) koji je u vlasništvu Jasminka Umičevića.

“Prosječni troškovi tužitelja su 4.437.000 dolara, a tuženika 4.559.000 dolara (to se odnosi za naknade za rad i troškovi pravni zastupnika, vještaka i svjedoka).”, napisao je 12. svibnja 2016. Luka Mišetić na Twitteru kao odgovor Karamarku nakon što je prvi potpredsjednik Vlade prozvao konzultantsku tvrtku Squire Patton Boggs koja savjetuje Hrvatsku u arbitraži u sporu s MOL-om.

“Prosječni troškovi Arbitražnog suda kreću se između 750 i 850 tisuća dolara. Prosječan iznos odštetnog zahtjeva iznosi 491.656.000 dolara, a prosječan iznos dodijeljene odštete (u slučaju odluke u korist tužitelja) je 76.331.000 dolara. Izgledi da će odluka ići u korist tužitelja je 41 posto”, napisao je Luka Mišetić, koji je partner u prozvanoj tvrtki.

Na kraju svega Ina i MOL i dalje moraju raditi zajedno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.