Na današnji dan 1934. umro je „otac hrvatske arheologije“ i jedan od najpoznatijih svećenika hrvatske povijesti – Splićanin (Vranjic) katolički svećenik don Frane Bulić.
Osobito je zaslužan za ranokršćanske iskopine Salone i grobova hrvatskih vladara na Gospinom otoku u Solinu.
Njegova znamenita rečenica „Iz kamena povijest, a iz povijesti svijest“ svjetlo je i putokaz Hrvatima danas da dobro i na istinit način upoznaju važne događaje vlastite povijesti i tako formiraju zdravu domoljubnu svijest, koja bez tog elementa nije i ne može biti potpuna.
Frane Bulić, “otac hrvatske arheologije”, ali i jedan od najuglednijih dalmatinskih konzervatora starina, povjesničara umjetnosti i političara s prijelaza 19. u 20. stoljeće umro je na današnji dan u Zagrebu ostavivši iza sebe nezaobilazna djela i otkrića među kojima se ističu ranokršćanske iskopine antičke Salone te starohrvatske crkve i grobovi hrvatskih bladara na Gospinom otoku u Solinu. To je temelj genealogije hrvatskih srednjovjekovnih narodnih vladara 10 stoljeća, vremena slavne hrvatske povijesti.
Osim na antičkim lokalitetima gdje mu se među najveća otkrića ubraja bazilika u Manastirinama, gdje su bili pokopani mučenici Venancije i Dujam iz Dioklecijanova doba, Bulić je za radova na Gospinom otoku u Solinu otkrio temelje crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana s grobovima članova hrvatske vladarske kuće.
Tim otkrićem iz 1898. postavljena je okosnica genealogije hrvatskih kraljeva, jer se iz 109 fragmenata sarkofraga u kojem je pokopana hrvatska kraljica Jelena doznalo tko su joj bili muž, otac i ostali članovi obitelji, a utvrđen je i točan redoslijed narodnih vladara.
Bulića je kao svestrana intelektualca i čovjeka zanimalo gotovo svako područje hrvatske povijesti, te je u tada malom Splitu obilovao velikim intelektualnim potencijalom i bio osoba koju se pitalo za sve.
Mnogo govori činjenica da je Ante Trumbić, kao prvi ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS, Bulića vodio na poslijeratnu mirovnu konferenciju zbog njegova velika ugleda u svijetu.
U njegovoj karijeri nezaobilazno je spomenuti da je osim zastupnika u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču, gdje se zalagao za političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, bio ravnatelj klasične splitske gimnazije iz koje je umirovljen jer su neki njegovi maturanti probili oči na portretu cara i kralja Franje Josipa, s kojim se Bulić sastajao prilikom posjeta Dalmaciji.
No, umirovljenje ga nije obeshrabrilo jer se mogao više posvetiti arheologiji i vođenju muzeja za koji je izvukao novac upravo od cara zbog čije je slike kažnjen.
Bogat život “hrvatski Schliemann” okončao je na današnji dan 1934. u Zagrebu, a na grobu u obliku sarkofaga u solinskim Manastirinama, gdje leži uz svetog Dujma i rane kršćane, stoje riječi što u prijevodu s latinskog znače:
“Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
