Opsada Sarajeva je uzrokovala oko 14 000 žrtava – najveće stratište rata po ljudskim gubicima. Od toga je poginulo 5600 civila među kojima je 1600 djece.
To je najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj povijesti.Opsada je trajala tri puta dulje od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu
Na današnji prijestupni dan 29.veljače 1996. proglašena je završenom opsada Sarajeva. Bila je to jedna od najdužih opsada u modernoj povijesti. Trajala je od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. – ukupno 1425 dana.
Opsada u Sarajevu je uzrokovala oko 14 000 žrtava – najveće stratište rata po ljudskim gubicima. Od toga je poginulo 5600 civila među kojima je 1600 djece.
Prve žrtve bile su Suada Dilberović i Olga Sučić, ubijene snajperima 5. travnja 1992. na mostu Vrbanja, koji danas po njima nosi ime Most Suade i Olge.
Za trajanja opsade prosječno je padalo 329 granata dnevno na grad, a 22. srpnja 1993. zabilježen je napad s rekordnih 3777 granata.
Najviše od svega građani Sarajeva strahovali su od snajperista. Prema nekim podacima samo od rujna 1992. do kolovoza 1994. likvidirali su 3798 nedužnih građana. Liječnici glavne bolnice u gradu primali su i do 20 ranjenih žrtava snajpera dnevno. Dosad niti jedan snajperist nije odgovarao za svoje zločine.
Opsadu su izvršile srbijanske snage koristeći pomoć „antifašističke“ Titove JNA kojoj su građani Sarajeva vjerovali kao „braniteljici svih naroda Jugoslavije“. Naime, ta vojska je dobivala novac i ogromne danas nezamislive beneficije od svih naroda i građana Jugoslavije. JNA je u stvarnosti bila velikosrpska vojska, a nikakva vojska svih naroda Jugoslavije. Ona je otvoreno stala na stranu ideje Velike Srbije pokazujući time svoj pravi komunističko-četnički karakter.
Bez pomoći JNA Srbija nikada ne bi ušla u rat i krvavi pir Srba u ratovima na Balkanu bio bi izbjegnut ili bitno smanjen. Dapače, da JNA nije otvoreno napala prvo Hrvate, a onda i Hrvate i muslimane u BiH, vjerojatno bi ideja Velike Srbije bila brzo pometena.
Ovako, najveći zločini na tlu Europe djelo su komunističko-četničke armade koja se klela u Josipa Broza Tita, a nakon toga u Slobodana Miloševića i Dražu Mihajlovića. Lažni poklič o ‘bratstvu i jedinstvu naroda Jugoslavije’ preko noći doslovno je zamijenjen četničkim urlikom o Velikoj Srbiji. Imena genocidnih pokolja u Vukovaru i Srebrenici, te opsada Sarajeva ostaju vječna ljaga na povijesti srpskog naroda koji je pristao biti instrument jedne bezumne fašističke politike i ideje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
