“Ako se ti sada kolebaš između Krista i Muhameda, naredi da se raspali vatra i ja ću ući u tu vatru s tvojim svećenikom da bi vidio čija je vjera prava Vjera.” (Sveti Franjo sultanu)
Sveti Franjo Asiški veliki je svetac Crkve, te je ujedno i utemeljitelj franjevačkog reda. Franji je dana velika milost da postane stigmatik – nositelj Kristovih rana. Franjo je također dobivao Gospodinove poruke, te je u viđenju gledao Gospodina raspetog na križu. Primio je Isusove rane, a 1224. doživio je svoj najviši mistični doživljaj – suraspeće s Kristom na La Verni (izolirano brdašce na toskanskim Apeninima).
Već dvije godine nakon smrti proglašen je svetcem.
Za njegova razna čuda svjedoče i njegovi suvremenici. Sugrađani su ga najprije smatrali čudakom i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Oko 1219. nakon održane Generalne skupštine Reda, Sveti Franjo je odlučio poduzeti misijsko putovanje među muslimane u Egipat gdje se plamtio križarski rat.
Došavši u Egipat Franjo je boravio sa kršćanskom vojskom i prošao je kroz njihove linije, te došao do muslimanskih linija. Kako je bio izvan dometa kršćana ubrzo su ga uhvatili muslimanski vojnici. Franjo je rekao vojnicima da želi sultanu propovijedati Krista. Sultan mu je dopustio da uđe u njegov logor.
Kada su ga doveli pred sultana Franjo je rekao: „Mene šalje Svemogući Bog da navještajući istine Evanđelja tebi i tvome narodu pokaže put spasenja.” I dok je sveti Franjo propovijedao, sultanu se jako svidio, te ga je silno dojmila snaga Franjinih riječi. Tako jako da je pozvao Franju sa boravi kod njega.
„Drage volje”, odgovorio je Franjo, „ako se ti i tvoj narod obratite i povjerujete Kristu”
Franjo je tada iznio svoju čuvenu ponudu i izazov.
Rekao je:
„Ako se ti sada kolebaš između Krista i Muhameda, naredi da se raspali vatra i ja ću ući u tu vatru s tvojim svećenikom da bi vidio čija je vjera prava Vjera.”
Sultan, iako ganut Franjinom vjerom i riječima nije bio voljan dopustiti taj pokus sa vatrom, te je Franjo zamolio dopuštenje da ih napusti. Sultan je dao nalog da Franju najljubaznije sprovedu do njegova logora.
Mnogi ljudi u našem suvremenom društvu misle da su vjere, posebice kršćanstvo, odgovorne za sukobe u svijetu, posebno za sukob između islamskog svijeta i Zapada.
Misle da trebamo malo „prigušiti“ naše kršćanstvo ili učiniti ga svojom „privatnom stvari“ pa će zavladati mir. Neumoljiva sekularizacija društva posljedica je ovakvog stava.
Prije gotovo 800 godina sveti Franjo je dokazao pogrešnost takve ideje. Uspostavio je mir sa čovjekom koji je trebao biti njegov ljuti neprijatelj, a da pri tom nije ni na koji način zanijekao ili kompromitirao evanđelje.
Sveti Franjo nam je pokazao da ne moramo razvodniti evanđelje u našem susretu s drugim religijama.
Treba samo živjeti evanđelje.
