Nakon što je okončan Prvi svjetski rat, dio obećanja iz Italiji Londonskog sporazuma je ispunjen: Italija je dobila Južni Tirol, poluotok Istru, Tršćansko primorje, dio sjevernojadranskih otoka uz Cres i Lošinj, grad Zadar, otoke Lastovo i Palagružu.
U sjevernoj Dalmaciji obećana su joj još područja od Lisarice i Tribnja na sjeveru, do rta Ploča (između Šibenika i Splita, kraj Rogoznice) sa Šibenikom i Zadrom, kao i njihovo zaleđe u slijevu rijeke Čikole, Krke i Butišnice te njihovih pritoka. Osim toga, Italiji su bili obećani gotovo svi dalmatinski otoci, od Premude do Mljeta.
Na današnji je dan 1918. i u slijedećim danima talijanska vojska zauzela je veliki dio obećanih hrvatskih područja uz Jadran: Rijeku, Zadar, Šibenik,Vis, Hvar, Korčulu, Mljet, Lastovo i druge. Podsjetimo, Hrvatska je tada pripadala gubitničkoj Austro-Ugarskoj, koja je bila u raspadu. Italija je željela što prije zauzeti prostor koji joj je obećan kad je ušla u rat na strani Antante.
No, u mirovnim pregovorima koji su uslijedili, hrvatska strana na čelu s Trumbićem je zatražila poštivanje Wilsonovih 14 točaka te je nepopustljivo ustrajala na tome da su talijanski zahtjevi neprihvatljivi. To je dovelo do potpisivanja Rapallskog sporazuma 1920., kojim su Italiji u Dalmaciji predani “samo” grad Zadar te otoci Lastovo, Sušac i Palagruža. Na sjeveru Italija je dobila cijelu Istru, Cres i Lošinj sa okolnim otočićima, kao i grad Rijeku kojeg je Italija anektirala 1924.
