Sva četiri evanđelja donose izvješće o Isusovu krštenju od Ivana na rijeci Jordan, što govori o velikoj važnosti onoga što se tada dogodilo. Evanđelja govore kako je u trenutku krštenja na Isusa sišao Duh Sveti u liku goluba, te kako se začuo glas Očev: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (o tome u Mt 3, 13-17; vidi Mk 1, 9-11; vidi Lk 3, 21-22).
Budući da ništa od onoga što nam donosi Božja riječ nije bez dublje poruke, tako ni samo izvješće o lokaciji na kojoj se događa ova scena krštenja Isusova nije bez neke poveznice koja nam treba privući pažnju, ali i pozvati nas na ozbiljniji život vjere. Naime, prema tumačenju crkvenih otaca Isusovo krštenje dogodilo se na istome mjestu gdje su Izraelci predvođeni Jošuom prešli Jordan kad su ulazili u Obećanu zemlju.
U toj sceni svećenici su, prema Božjoj odredbi, prvi stupili nogama u vode rijeke noseći Kovčeg saveza, i toga trenutka rijeka se razdvojila te je narod mogao prijeći po suhu (o tome vidi u Još 3, 14-17). A to je također isto ono mjesto gdje je kasnije prorok Ilija bio uznesen na ognjenim kolima u Nebo. Sve je to je zapravo bila slika i najava onoga što se ostvaruje Isusovim silaskom u vode Jordana gdje ga Ivan krsti (Ivan koji je lik Ilije). Isus (hrvatska verzija imena Jošua) je pravi Jošua koji otvara put spasenja čovječanstvu u pravu Obećanu zemlju, odnosno Nebo.
Isus je pristupio Ivanu da ga krsti, što je još jedan čin njegove poniznosti i svojevoljnog poniženja, a sve to kako bi se ispunila sva pravednost po njemu (vidi Mt 3, 13-15). Ta pravednost dobit će svoj vrhunac i ostvarenje na križu (… ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu… – vidi Fil 2, 6-11) .
Svetkovina Krštenja Gospodinova uvijek nas potiče da se preispitamo u pogledu življenja vlastitog krštenja. Živimo li milinu Božje djece, ili smo se prepustili gadosti grijeha? Isus je svojim silaskom u vode Jordana posvetio vode svih krštenja, i zbog toga svatko tko siđe u te vode prima milost novog stvorenja očišćenog po Kristovoj žrtvi. Glas Očev potvrđuje Sina, on je jedini po kojemu se ostvaruje novi početak i događa novo stvorenje.
Ivan je bio u poziciji da mu pripremi put, a bio je i u poziciji da prvi zakorači njime…
NAŠE KRŠTENJE NA NEKI JE NAČIN UVIJEK KRŠTENJE GOSPODINOVO, jer se svi tada preobražavamo po njemu u sinove i kćeri Božje. I nad svakoga od nas tada silazi Duh Sveti, i nad svakim se od nas ori glas Oca nebeskoga: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” Zahvaljujući Jedinorođenome Sinu svi smo tada postali Božja milina, i zato ne bismo smjeli dozvoliti da nas ikakav grijeh udalji iz te miline.
Petar Galić, OP
Gospodine Isuse,
hvala ti za sve vode svijeta
koje si posvetio u času kada si stupio u vodu
rijeke Jordan i kada si dopustio da te Ivan krsti.
Hvala ti za vodu
koja je provrla iz tvog otvorenog Srca.
To je voda tvojeg predanog ţivota, voda koja je
postala izvorom žive vode
što struji u život vječni.
Gospodine Isuse, hvala ti za vodu
kojom si i mene pozvao na nov život.
Hvala ti za moje krštenje.
Hvala ti za svećenika koji me krstio u tvoje ime;
hvala ti za roditelje koji su vjerovali
te sam se mogao krstiti na temelju njihove vjere;
hvala ti za kumove koji su podupirali
vjeru mojih roditelja i preuzeli na sebe
odgovornost za moj daljnji rast u vjeri;
hvala ti za zajednicu vjernika
kojoj sam pridružen
po tom sakramentu vode i Duha Svetoga.
Hvala ti za to prvo oproštenje grijeha,
osobito oproštenje onog najdubljeg
i prvog, istočnog grijeha.
