Akademski kipar Kuzma Kovačić: Branitelji hrvatske slobode kroz povijest su jamstvo dostojanstva života sadašnjeg i budućih hrvatskih naraštaja

U subotu, 29. kolovoza, na Udbini će se svečano proslaviti Dan hrvatskih mučenika. Ova proslava počet će križnim putem s Krbavskog polja u 9 sati, a svečano misno slavlje je u 11 sati. Nakon misnoga slavlja bit će u crkvi u 14 sati blagoslov nabožnih predmeta, a odmah potom koncert duhovnih i domoljubnih pjesama koje će izvesti župni zbor Sv. Jere i puhački orkestar Brassčuta iz Pučišća na Braču, odakle je i kamen oltarnog reljefa udbinske crkve. Ujedno se obilježava i deseta obljetnica od polaganja kamena temeljca, koji je blagoslovio sveti papa Ivan Pavao II., i početka gradnje Svetišta.

Posebnost ove obljetnice je i to što će biti obilježena blagoslovom Oltarnog kamenog reljefa, koji je nazvan “Slava hrvatskih mučenika”. Reljef je rad akademskog kipara Kuzme Kovačića koji je za narod.hr otkrio poruku ovog reljefa i što on za njega znači.

U subotu, 29. kolovoza na Udbini se obilježava Dan hrvatskih mučenika. Obljetnica će biti obilježena i blagoslovom Oltarnog kamenog reljefa, koji je nazvan “Slava hrvatskih mučenika”, a koji je Vaše djelo. Možete li objasniti našim čitateljima što taj reljef prikazuje?

Reljef je svojevrsni triptih, dakle, trodjelna cjelina. To znači da svaki od tri reljefa koji čine cjelinu stoji za sebe, ali istodobno oni tvore jedan prostor i povezani su istim sadržajem u jednu kompoziciju. Tako se kroz sva tri reljefa proteže u donjem dijelu zemaljska, a u gornjem nebeska stvarnost. Na srednjem, najvišem (visokom sedam i pol metara), u donjem je dijelu prikazana Krbavska bitka, a na lijevom i desnom (visokima pet metara) bleiburško stradanje i križni put Hrvata s konca Drugog svjetskog rata te vukovarsko stradanje u Domovinskom ratu. U gornjem dijelu, s lijeve i desne strane, kroz sva tri reljefa niže se nebrojeno mnoštvo mučenika u slavi uskrsloga Krista i u zajedništvu Presvetoga Trojstva, Krista koji svojom veličinom i plastičnošću reljefa dominira čitavom kompozicijom.

Svjetlost Kristova, izražena oblicima i svojstvima tvoriva u kojemu je djelo oblikovano, prožima sve, vidljivu i nevidljivu stvarnost, i ona je nositelj čitavog rješenja. Možemo reći da reljef prikazuje ovim trima događajima najvećeg hrvatskog stradanja kroz čitavu povijest, smisao toga mučeništva, nebesku pobjedu naših mučenika – od onih iz doba poganskoga carskog Rima, onih iz vremena turskih osvajanja do mučenika jugoslavenskoga komunizma. Zapravo, to je vizija naše konačne slobode, nebeske domovine, koju mučenici već baštine i po kojoj moramo oblikovati našu zemaljsku domovinu.

Koja je poruka koju ovaj reljef nosi?

Poruka je ovoga djela, koje je izraz zahvalnosti našim mučenicima, da je Bog Istina i gospodar povijesti te da se oni koji su umrli za Istinu, svjedoci Ljubavi, nisu uzalud žrtvovali, da žrtve nisu „propale“, nego u Kristu uskrslome i sami postaju dionici njegove Svjetlosti, Svjetosti svijeta. Svi njegovi svjedoci, proglašeni sveci i blaženici na našemu tlu i oni iz našega naroda, oni koji su u postupku proglašenja i svi mučenici – branitelji hrvatske slobode kroz čitavu našu povijest, svo nebrojeno mnoštvo mučenika koje mi i ne pamtimo, jamstvo su istine koja će konačno pobijediti i oni Nebo već baštine. Oni su jamstvo dostojanstva života sadašnjeg i budućih hrvatskih naraštaja. To potvrđuje sama činjenica da ih konačno možemo slobodno častiti u našoj hrvatskoj državi.

Što Vama osobno predstavlja ovaj reljef?

Za mene on predstavlja ispunjenje moji vjerničkih i nacionalnih snova i moje umjetničke i ljudske dužnosti i zahvalnosti. Jer, znamo, nema veće ljubavi od one da tko položi svoj život za drugoga. To je Ljubav koja je stvorila Svijet i po kojoj sve živi. Po toj Božjoj ljubavi živi i umjetnost.

Ovaj reljef – stijena, sastavljen od sedamdeset „čestica“ tj. velikih ploča od bijelog bračkog kamena, uistinu predstavlja pravi pothvat. Nije mi poznato da je ikad u povijesti hrvatskog kiparstva napravljen toliki kameni reljef. Istodobno, on je djelo zahvalnosti našim kiparskim predšasnicima, jer jezik koji su nam oni darovali živ je živcat i u ovome djelu. I to je danas, kad se ne cijeni tuđi rad ni u umjetnosti, rad naših predhodnika i stvaralačkih uzora, nego ga se zapravo smatra zastarjelim, svojevrstan pothvat. Nadam se da će mnoga srca to razumijeti.