Anja Šovagović: Nisam potpisala peticiju protiv Hasanbegovića, ali premalo novca je izdvojeno za kulturu

Anja Šovagović Despot, kći legendarnog hrvatskoga glumca Fabijana Šovagovića, i nagrađivana kazališna umjetnica, za Express je progovorila o temi ostavke na mjesto predsjednice HDZ-ova Odbora za kulturu, o tome zašto nije postala ministrica kulture, ali i o ostalim zanimljivim temama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vaša ostavka na mjesto predsjednice HDZ-ova Odbora za kulturu izazvala je pravu buru na hrvatskoj kulturno- političkoj sceni. Je li to bila promišljena odluka?

Najveća noćna mora svakog glumca je da izađe na scenu, a ne zna koju predstavu igra. Većina mojih kolega to je barem jednom sanjala. Posljednjih nekoliko mjeseci živjela sam u tom ružom snu. Drago mi je da sam se konačno probudila. U pravoj predstavi i u ulozi u kojoj uživam.

Bi li se moglo reći da ste Odbor napustili jer niste dobili ministarsko mjesto?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nipošto! Otišla sam onog trena kad sam shvatila da će proračun za kulturu nove vlade biti još manji nego sramotnih 0,49% koliko je dala bivša vlada. Svi smo zbog toga kritizirali ministricu Andreju Zlatar Violić i bilo bi, najblaže rečeno, licemjerno da sam pristala na nešto takvo.

HDZ-ov Odbor za kulturu, na čijem ste čelu bili, bio je sastavljen od uglednih stručnjaka i kulturnjaka biranih po ‘nestranačkom ključu’. Bila je to vaša svojevrsna ‘kulturna vlada’. Na koga ste računali i zašto?

Naš je Odbor za kulturu radio volonterski, prijateljski, međutim, profesionalno, onoliko koliko smo se u amaterskim uvjetima uspjeli ponašati profesionalno. Većina mojih kolega, kao i ja sama, nismo članovi HDZ-a, a imali smo i suradnike koji formalno čak nisu bili ni članovi Odbora, ali su željeli sudjelovati u radu. Nastojala sam okupiti tim vrhunskih intelektualaca, umjetnika, kreativaca, ljudi koji se na razne načine bave kulturom, obrazovanjem, kao i znanošću. Zajedno smo radili na jednom okvirnom programu za kulturu i često smo uspijevali biti kreativni. Iznimno sam ponosna na ekipu koju sam okupila i motivirala. Naravno da imamo mnoga gotova rješenja koja ovise o političkoj volji i erudiciji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Program, dakle, i dalje postoji?

Naravno da postoji. Tri godine našeg rada u Odboru nije otišlo u vjetar i ponovno bih učinila isto bez obzira na to što je sve ovako završilo. Jednog dana naši će rezultati biti vidljivi. Kroz rad u Odboru naučila sam o hrvatskoj politici više nego ikad, a u životu je najvažnije učiti. U tom smislu, to nije bilo uludo bačeno vrijeme, iako bi neki voljeli misliti drugačije.

Gospođo Šovagović, kažu da ste nacionalist. Je li to istina?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nisam sigurna što to točno podrazumijeva, no citirala bih pjesnika i prevoditelja Matu Marasa koji je sjajno sročio ono što o tome mislim: ‘Ne možeš biti građanin svijeta ako nisi nacionalan. Negdje moraš pripadati, a onda to da si građanin svijeta dolazi kao nadgradnja, kao proširenje osobe. No ne možeš proširiti osobu u kojoj nema ničega’.

Nije li to upravo ono što misli ministar kulture Zlatko Hasanbegović? Jeste li među potpisnicima peticije protiv aktualnog ministra? Zašto?

Nisam. Ne podržavam hajku ni na jednog čovjeka bez obzira na to koju funkciju obnašao. To je protivno načelima humanizma u duhu kojeg sam odgojena. Već je velika stvar to da uopće imamo ministra kulture i Ministarstvo kulture kao samostalan resor. Jednoga dana netko bi opet mogao poželjeti stopiti Ministarstvo kulture s Ministarstvom znanosti i obrazovanja ili nekim drugim ministarstvom, recimo, poljoprivrede. U Hrvatskoj je, koliko vidimo, sve moguće…

Članica ste Nadzornog odbora Hrvatske radio televizije koju upravo potresaju skandali povezani s politikom. Kakva su vaša iskustva s radom u tom tijelu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iskustvo iz Odbora za kulturu pripremilo me je za tu ulogu. Treba znati da je NO HRT-a samo u mojem mandatu donio 72 odluke i gotovo sve su bile jednoglasne, uz nekoliko suzdržanih. Da, na HRT-u se odvijaju različite peripetije, no treba znati da je svatko od nas iz Odbora, a ima nas ukupno pet, vrhunski profesionalac. U šest mjeseci napravili smo puno. S druge strane, saborska rasprava još se vodi oko 2014. Kad su ljudi profesionalni i rade, onda se okreću budućnosti, a ako zabušavaju, opterećuje ih prošlost pa za budućnošću kaskaju.

Nije moguće biti ministrica kulture i igrati u kazalištu?

Kad se, nakon premijere ‘Kolovoza u okrugu Osage’, snažnije počelo u javnom prostoru spominjati moje ime u kontekstu moguće članice buduće vlade, kazališni kritičari, a i oni drugi, u svojim su tekstovima rado naglašavali kako bi moja politička neumješnost značila moju umjetničku smrt i obratno. U tom su me trenutku iznervirale ironične opaske o mojem političkom angažmanu koji ja, osobno, uopće nisam smatrala političkim. Međutim, u situaciji kad sam na kraju zaista bila primorana donijeti odluku, bez obzira na sva moguća preslagivanja u posljednji tren, odluka je bila da ne želim prestati glumiti. Što se mene tiče, nikad mi nije bila opcija otići iz Gavelle i to sam vrlo jasno dala do znanja. Ne mislim da se ovakva dva različita posla mogu raditi istodobno. Mi umjetnici ionako smo veći profesionalci od političara i upravo ta nepodnošljiva lakoća diletantizma odbila me je od politike. Jasno mi je da je politika – umijeće mogućeg, no meni se posljednjih mjeseci predizborne kampanje, kao i u vrijeme tehničke Vlade, pa pregovora s Mostom (na kraju, i to ‘spektakularno’ sastavljanje Vlade tijekom kojeg kulturu baš nitko nije ni spomenuo), politika totalno razjasnila kao – nemogućnost mogućeg. Nisam taj tip.

Kako bi izgledala vaša kulturna politika i što pojam ‘kulturna politika’ uopće znači na primjeru Hrvatske?

Vrlo sam ozbiljna kad kažem da je kultura najvažnija gospodarska grana jer ona proizvodi društvo. Uostalom, još je Shakespeare govorio kako je bolje imati loš epitaf na nadgrobnom spomeniku nego se za života zamjeriti glumcima. Ja bih parafrazirala – kulturnjacima. Nova Vlada se još nije iskazala, a već je proglašena gorom od bivše. Bojim se da je u našoj kulturnoj stvarnosti postao imperativ postati netko, a potpuno je izostala potreba učiniti nešto. Funkcije se dobivaju kako bi se postalo autoritetom, umjesto da se osobnim autoritetom funkcija učini značajnom.

Je li konsenzus u hrvatskom društvu uopće moguć u trenutnoj situaciji podjele na ‘naše i vaše’?

Dramatičar Bertolt Brecht, kojeg se naziva ljevičarskim piscem, jednom je izjavio: ‘Jednostavnije mi je raditi s ljudima koji imaju slične ideologije’. Naravno, nikad neću odbiti suradnju s onima koji misle drukčije. To mi je izazov, cijenim borbu argumentima. Naš problem je što nemamo tradiciju dijaloga, što je naslijeđe bivšeg režima, u kojem se kultivirao jedan te isti, hromi monolog. Je li konsenzus moguć? Da, ako znamo koja pitanja postaviti jedni drugima.

Zanimljivo, spominjete konsenzus. Čini se kako ipak postoje umjetnici oko čijeg rada on nije moguć… Spomenimo samo Thompsona.

Thompson je bez obzira na tematiku njegovih pjesama – sjajan glazbenik. Oduvijek je tako u Hrvatskoj – ako se netko istakne kvalitetom, uništavamo ga po ideološkom ključu. S druge strane, netalentirane ali podobne podržavaju i hvale bez obzira na očigledni nedostatak kvalitete. Primjeri takvih su brojni, a pravih je talenata malo.

Je li Oliver Frljić uistinu ikona ljevice koju će desnica satrati? Ima li u njemu talenta?

Iako katkad gubi kompas, nikad nisam govorila protiv Olivera. Dapače, kad je vrh HDZ-a, točnije Tomislav Karamarko, najavio njegovu smjenu, shvatila sam da su stvari krenule nizbrdo. Kulturnjake bez obzira na sve treba respektirati, čak i ako se ne slažemo s njihovim stavovima.

Stječe se dojam kako to nije bio slučaj s vama. Smatrate li se izigranom od vrha HDZ-a?

Ne.

Zašto?

U sitaciji u kojoj se vrh stranke trenutno nalazi, mislim da mogu izigrati samo sebe. Nisam stranački igrač, pokušala sam slijediti put boljitka za hrvatsku kulturu, kojoj odgojem, obrazovanjem i vokacijom pripadam. Kad tad obit će im se o glavu hrvatska kultura.

Intervju u cijelosti pročitajte OVDJE.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.