Osvrnuvši se na slučaj trudnice koja nosi bolesno dijete, te se odlučila za postupak feticida (usmrćivanja djeteta), riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, predsjednik Vijeća za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije, nedavno je iznenadio vjernike rekavši u propovijedi na Blagdan Gospe Trsatske “Iskreno priznajem da nemam odgovor na ovu situaciju.”
> Prof. Ćorušić objasnio kako će se usmrtiti bebu Grgu
> Šef Petrove: Feticid je prekinuti život djeteta unutar maternice…Ne znam koji bi liječnik to u Hrvatskoj napravio
> Pročitajte zaključak svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj o početku ljudskog života (2009.)
“Mnoštvo je kamenja koje se ovih dana s različitih strana nabacilo što na ženu, što na dijete“, rekao je nadbiskup. Jednako tako i na one koji imaju drukčije mišljenje pa su za ‘pravo na izbor’, odnosno na one druge koji su za ‘zaštitu života’”, započeo je nadbiskup.
“Očekuje se da o tome i ja nešto kažem. Ali, što reći, a ne biti jedan od onih koji bacaju kamenje, koji osuđuju, koji isključuju. Imam li odgovor? Iskreno priznajem da nemam odgovor na ovu situaciju.“
Nadbiskup je ustvrdio da često postoje slične situacije u kojima nije lako donijeti konačno rješenje.
„U Crkvi imamo slučaj onih koji su se tko zna iz kojih razloga rastali, pa imaju novu obitelj i sreću, i žive kršćanskije od mnogih koji su u braku. Možda bismo u ovu situaciju, i sve druge slične situacije trebali unijeti više razlučivanja, suosjećanja i ljubavi. Upravo u duhu odnosa koji su vladali u Svetoj nazaretskoj obitelji, gdje se otvaramo Bogu i molimo od njega da nas on rasvijetli. Gdje svatko od nas pokušava vidjeti koji je njegov poziv. Što Bog od njega želi. Ali i svatko od nas poštuje onoga drugoga i njegovu situaciju, i njegov poziv i zvanje. Svaka situacija je drukčija.
Nije moguće, kad se radi o životima ljudi, dati gotove recepte. Jer ako damo gotove recepte bojim se da ne činimo drugo nego li se ponovno nabacujemo kamenjem. Često prelako dajemo sudove, opredjeljujemo se za ovu ili onu stranu, često mislimo da imamo sigurnost. Ali Marijin primjer i ono što se njoj dogodilo te način na koji je Josip dao odgovor su nam velika pouka. Da želimo doista izgrađivati svijet, izgrađivati Crkvu, druge zajednice i obitelji u duhu Svete nazaretske obitelji.“, poručio je 10. svibnja riječki nadbiskup koadjutor Uzinić.
U komentarima na Facebooku odmah mu je odgovorio svećenik Mario Knezović: “Trebamo jasno i nedvosmisleno iznijeti moralni nauk Katoličke crkve o pobačaju. Sve ostalo je relativizam i podvojenost. Ako Crkva preko pastira nema što reći o ubojstvu djeteta od 6 mjeseci onda je to kraj nauka. Stvar je jasna. Nedopustivo je ubojstvo! Sućut prema majci je neka druga tema. Svjesno bira ubojstvo svoga djeteta. Tu je onda i sućut i razumjevanje prema počinitelju kompromitirana”, napisao je Knezović.
Biskup Ratko Perić: Čiji “odgovor” nudimo pluralnu društvu?
Umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić na portalu Vjera i djela osvrnuo se na propovijed nadbiskupa Uzinića, koji je nadbiskupa Uzinića, podsjećamo, već kritizirao povodom poziva feminističkoj teologinji Tini Beattie da gostuje na Ljetnoj školi u Dubrovniku 2019. godine, a sada je opet podsjetio na te ljetne škole.
> Pismo biskupa Perića biskupu Uziniću o feminističkoj teologinji
> Feministkinja Tina Beattie: “Pobačaj bi, kao što je rekla Hillary Clinton, trebao biti rijedak, legalan i siguran”
> Tko je Tina Beattie, feministica čiji je dolazak na Ljetnu školu teologije u Dubrovniku podigao prašinu?
Biskup Perić istaknuo je kako se u ovom slučaju sam Uzinić našao u situaciji da “nema odgovora“. Ponukan time, umirovljeni mostarsko duvanjski biskup u osam točaka iznio je retorička pitanja i komentare.
U prvoj točki biskup Perić se zapitao je li moguće da “preuzvišenom Prelatu“ nisu pomogle dvije Ljetne škole da “ponudi aktualne i spremne teološke odgovore na probleme u našem sekulariziranu i pluralnu svijetu?“.
U drugoj točki umirovljeni biskup postavlja pitanje nije li Uzinićev komentar “abdikacija ne samo od zdrava razuma nego i od cijele Objave i od Crkvenoga učiteljstva“, te kako to da Crkva “iz svoga dvomilenijskoga magisterijskoga repertoara“ ne bi imala odgovor na traženo moralno pitanje.
“Treće, novi, i svaki drugi posvjetovljeni, medij kao da jedva čeka takav zbunjujući odgovor da može zaključiti i svojim čitateljima suflirati: ako jedan ugledan crkveni Predstojnik katoličke i apostolske vjere, koji, između svih hrvatskih Prelata, dominira medijskom scenom, nema odgovora na ovu situaciju, imamo mi, sekularizirano i pluralno društvo: ubiti dijete i – mirna Hrvatska!“, ističe umirovljeni biskup.
U četvrtoj točki Perić podsjeća kako je Uzinić kod biskupskog ređenja čuo riječi “Primi Evanđelje i propovijedaj riječ Božju sa svom strpljivošću i poukom“.
Umirovljeni biskup u petoj točki ističe kako se u spomenutoj moralnoj dilemi ne traži biskupov individualan odgovor, nego “odgovor Evanđelja“ koji je “predan Crkvi“, a u “prvome redu biskupima“ – “Riječ Božju, a ne svoju! Odgovor Božji, a ne svoj!”.
Biskup Perić je u šestoj točki napisao kako je biskup Uzinić, ako već sam nije imao odgovor na moralnu dilemu, trebao konzultirati profesore s katedre moralne teologije, što bi po Periću bio izraz “prave poniznosti“ – “Njih upitati jest prava poniznost, a ovako odgovarati jest pravo samoponiženje”.
U sedmoj točki podsjetio je na Pavlove riječi “Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“ (Gal 1,10)”, te da “nema puta u vječno spasenje izvan Isusova Puta, niti ima spasonosne istine izvan Isusove Istine“.
Na kocu, biskup Perić zaključuje da ako nam je cilj ne zamjeriti se novinarima i biti “politički korektni“ tada se ponašamo poput “trske koje vjetar ljulja“ te nećemo moći očuvati vjeru niti drugima u tome pomoći.
“Osmo, ali ako nam je cilj, ne ću reći „suobličiti se ovomu svijetu“, koji se ravna „požudom tijela, požudom očiju i ohološću života“ (1 Iv 2,15), nego ne zamjeriti se „sedmoj sili“ ove kugle zemaljske i biti „politički korektni“, a ne nastojati preobražavati se obnavljanjem svoje pameti da mognemo „razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno“ (Rim 12,2), onda smo pred svakim medijski razbubnjalim problemom nemoćno popustljivi, trske koje vjetar ljulja. I kako ćemo onda vjeru očuvati, dobar boj izvojevati i vijenac života zaslužiti za sebe, pogotovo drugima u tome pomoći?
– Neka Darovatelj života svim donositeljicama života na ovaj svijet muke rađanja i odgoja rođenih božanski nagradi životom vječnim!, zaključio je biskup Perić.
Nadbiskup Uzinić uzvratio mu je odgovorom na svojem Facebook profilu.
Nadbiskup Uzinić odgovara biskupu Periću: “Ponekad je bolje sa suosjećanjem šutjeti negoli iznositi dobro poznata načela”
Nadbiskup Uzinić, uz poveznicu prema osvrtu umirovljenog biskupa Perića napisao je odgovor:
“Nekad su se kršćani prepoznavali po tome što „kao i ostali rađaju djecu, ali ne odbacuju nerođene djece“ (Iz Poslanice Diognetu), a mi današnji kršćani se prepoznajemo po tome što o tome držimo lijepe i učene govore, pišemo članke, dijelimo stavove, iznosimo (svakakve) komentare, organiziramo javne molitve i proteste, ponekad i optužujemo… I još to smatramo svojim velikim doprinosom pluralnom društvu koje – možda baš zato što svoje stavove namećemo, a često sami u skladu s njima ne živimo – postaje sve manje osjetljivo za pravo na život i zaštitu života od začeća do prirodne smrti.
Evo zašto je ponekad bolje sa suosjećanjem šutjeti nego li nešto reći, pa i kad je riječ o načelima koja su nepromjenjiva, svima dobro poznata i ne treba ih ponavljati. I zašto naše „za život“ sa svojim posljedicama možda baš i nije uvijek za život, iako bismo mi željeli drugačije. Dosta je vidjeti iskustva drugih iz kojih nismo ništa naučili. I zašto nam je svima osobno obraćenje potrebnije od moraliziranja i dijeljenja lekcija drugima.”
> HZZO odobrio troškove usmrćivanja bebe Grge u Ljubljani, platit će sve po dobivanju računa
> Kontroverzni skupovi: Pogledajte radikalne i neukusne transparente kojima se podržava feticid
> Poruka majke čije je dijete umrlo Čavajdi: ‘Pruži priliku svojoj bebi, kad daš sve od sebe, imaš mir’
Biskup u miru Ratko Perić za dnevnik.ba: “Od samog početka život svakog ljudskog bića mora se apsolutno poštivati”
Ratko Perić, biskup u miru, je za Dnevnik.ba iznio neke crkvene smjernice. Monsinjor Perić je 16. svibnja za Dnevnik.ba komentirao aktualni slučaj trudnice koja nosi bolesno dijete. Svoj je odgovor temeljio na jednom svetostoličkom dokumentu Zbora za nauk vjere, Donum vitae – Dar života, Naputak s obzirom na poštivanje ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja. Odgovori na neka aktualna pitanja.
Donum vitae izašao je prije više od tri desetljeća, 1987. godine, a biskup Perić podcrtava kako na kraju teksta Naputka stoji i važna napomena u kosim slovima koja sugerira njegovu težinu: Ovaj naputak odobrio je vrhovni svećenik Ivan Pavao II. nakon plenarne skupštine ovog Zbora u audijenciji potpisanom predstojniku i naredio da se objelodani. Nakon toga slijede potpisi kardinala Josepha Ratzingera, predstojnika, i nadbiskupa Alberta Bavonea, tajnika.
Pod brojem 5. Naputka, nalaze se smjernice Učiteljstva, Biskup Perić ih citira, a onda rečenicu po rečenicu analizira i tumači.
Slijedi osvrt dr. sc. Ratka Perića, kako je odgovorio za Dnevnik.ba:
“Od samog početka život svakog ljudskog bića mora se apsolutno poštivati jer je čovjek jedini stvor na zemlji kojega je Bog ‘htio radi njega samoga’, a duhovnu dušu svakom čovjeku Bog ‘neposredno stvara’; cijelo njegovo biće slika je Stvoritelja. Ljudski je život svet jer od samog svog početka uključuje’ Božje stvaralačko djelovanje’ i zauvijek ostaje u posebnom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Bog je jedini Gospodar života od njegova početka do njegova svršetka: nitko i ni u kojim okolnostima ne može sebi uzeti pravo da izravno uništi nevino ljudsko biće”.
“I u majčinu krilu i u ovoj dolini suza”
U ove tri proširene rečenice izražen je sav „Zakon i Proroci“ u vezi s poštovanjem čovjekova života u nastanku i o dostojanstvu rađanja. Sve su riječi birane, najbiranije, da posluže praktičnu naputku za poštovanje ljudskoga života i u majčinu krilu i u ovoj dolini suza.
Hajdemo te tri rečenice raščlaniti i na kraju na slučaj primijeniti:
– Od samoga početka: tj. otkada se muška i ženska stanica – spermij i jajašce – spajaju i počinju se razvijati, je li to tri minute ili tri sata nakon bračnoga čina, nije bitno – od početka; u začetu zametku sav je životni program koji se tijekom vremena spontano odmotava i ostvaruje;
– život svakoga ljudskog bića: život je pravi život od samoga početka, i to svakoga ljudskog bića koje takvim smatramo. Postoje stadiji istoga života: u zigoti ili gameti, u embriju, u fetusu, u djetetu, u odraslomu, u punini na nebu;
Bez ikakva izmotavanja
– mora se apsolutno poštovati: apsolutno, znači samo po sebi bez iznimke, bez ikakva izmotavanja, bez priziva na neko ljudsko, žensko, majčinsko, demokratsko pravo, neovisno o bilo kojoj drugoj činjenici; ljudski je život jedinstven na ovome svijetu, ne samo po strukturi, nego i po moralu i pravu;
– jer je čovjek jedini stvor na zemlji: čovjek koliko god imao sličnosti s drugim živim zemaljskim bićima, evolucijski ili neevolucijski, po raznim organima i organskim sustavima, on je jedini, specifičan, neusporediv ni s čim drugim na ovome svijetu;
– kojega je Bog htio „radi njega samoga“: ovdje Naputak upućuje na II. vatikanski koncil, pastoralnu konstituciju „Radost i nada“, br. 24. Bog je htio čovjeka radi njegove, čovjekove, sreće i vječnoga života, a sve drugo na zemlji u službi je čovjeku, u konačnici sve služi na vanjsku slavu Božju. Velim: vanjsku, jer Bog ima svoju unutrašnju trojstvenu slavu kojoj nije nužna nikakva druga;
Duhovna duša
– a duhovnu dušu svakom čovjeku Bog ‘neposredno stvara’: duhovna duša jest bitno različita stvarnost od ljudskoga tijela, i to u svakome začetu ljudskom biću; i zato je poseban Božji zahvat, „ručni rad“, „neposredno stvaranje“. I kada Bog dadne dušu, onda i one tjelesne stanice ožive, a kada ne dadne, ne ožive. Ta duhovna duša sadrži ljudski razum i ljudsku slobodnu volju. Po tim dvjema duhovnim sposobnostima čovjek je „slika i prilika Božja“. U trenutku stvaranja ili ulijevanja duše u tjelesnu materiju nastaje osoba koja se razvojem sposobnosti usavršava u punu osobnost;
– cijelo njegovo biće slika je Stvoritelja: Naputak veli da je cijelo ljudsko biće slika Stvoritelja. Od prvih početaka kršćanstva prisutna je misao da je Bog Otac najprije zamislio svoga vječnoga jedinorođenoga Sina koji će se utjeloviti – s ljudskom dušom i ljudskim tijelom – Isusa Krista, a onda je prema toj slici svoga utjelovljenoga Sina zamislio i stvorio prvoga čovjeka. Nije, dakle, zamislio Isusa prema Adamu, nego Adama prema Isusu! U tome je čovjekova veličina: ideja apoteoze ili pobožanstvenjenja.
Ljudski život je svet
– Ljudski je život svet: to znači da je on od početka nepovrjediv, neoskvrnjiv, nedotaknjiv, nezamjenjiv, neumoljiv i neosporiv, neupitan i neprijeporan, koji se ne može utrgovčiti, o kojem se ne može pregovarati, na koji nitko nema vlasničkoga prava osim Boga svemogućega. Čovjek umišlja da je „bog“ ako ukrade to Božje pravo! Dobro bi bilo da se upita je li u tome trenutku „mali bog“ ili veliki lopov! Svetost je vrijednost opečaćena pečatom Božjim. Svetost je prvo Božje svojstvo: Sveti se Ime tvoje, prva je molbenica Očenaša;
– jer od samoga svog početka uključuje „Božje stvaralačko djelovanje“: Naputak navodi riječi sv. Ivana Pavla II., pape, njegov Govor o „odgovornu rađanju“, 17. rujna 1983.: „U početku svake ljudske osobe stvarateljski je čin Božji: nijedan čovjek ne dolazi u postojanje slučajno: on je uvijek završnica stvoriteljske Božje ljubavi“. Ne pada vrabac s grane, ni vlas s glave čovjekove bez volje Božje, a da se začne ili rodi dijete bez Boga! On je Začetnik i Dovršitelj života;
Gospodar života nije ni otac ni majka, ni država i vlasti…
– i zauvijek ostaje u posebnu odnosu sa Stvoriteljem: Taj se odnos čita u tome što je Stvoritelj vlasnik i tijela i duše ljudske, tj. ljudske osobe, a čovjek je samo upravitelj sebe sama. I ne samo da ga je Bog stvorio, nego ga i uzdržava, prati svega njegova života. On mu je Stvoritelj, Uzdržavatelj i Sudac. Čovjek je u posebnu odnosu s Bogom i kada je po pravdi osuđen zbog svoje zloće i neraskajanosti, i kada je po milosrđu spašen zbog svoga kajanja i djelovanja;
– svojom jedinom svrhom: ovdje učiteljski Naputak opet navodi spomenutu konstituciju „Radost i nada“, br. 24, ističući svrhu ljudske egzistencije, tj. da „su svi pozvani k jednom te istom cilju, k Bogu samomu“; ne postoje dva cilja: jedan naravni, drugi nadnaravni, nego jedan cilj, onaj vrhunaravni;
– Bog je jedini Gospodar njegova života: nije to ni otac ni mati, ni država ni vlasti, ni kerubini ni serafini, nego samo Gospodin Bog. Tu je ta apsolutnost i svetost;
– od njegova početka do njegova svršetka: od začetka u majčinoj utrobi do svršetka spuštanjem u zemaljski grob, odnosno u vječnosti.
U ovoj definiciji bitna je svaka riječ
– nitko i ni u kojim okolnostima ne može sebi uzeti pravo da izravno uništi nevino ljudsko biće. U ovoj je definiciji bitna svaka riječ: nitko, ni roditelji, ni liječnici, ni društvo, nitko! Ni u kojim okolnostima: ni ako je dijete začeto nasiljem nad zavjetovanom časnom sestrom, ni ako je začeto rodoskvrnućem rođene sestre, ni je li začeto pa ustanovljeno da je bolesno, kancerozno, dementno, ni u kojim okolnostima. Ne može sebi uzeti pravo: Nema nijedan čovjek vlasničkoga prava nad drugim ljudskim bićem, ni nad samim sobom!
Izravno: tj. neposredno, bez ikakvih drugih uvjeta, odnosa i veza. Ovdje se može spomenuti moralni zakon dvostruka učinka: ako je zaražena majčina maternica u kojoj je začeto dijete, može se kao izravan cilj liječiti maternica, bez obzira što se može dogoditi neizravna smrt djeteta. Ne liječi se maternica s pomoću pobačaja djeteta, nego izravno lijekovima. Nevino ljudsko biće: ako je itko nevin, to je ljudsko biće u majčinoj utrobi. Nema ga nevinijega na ovome svijetu. I ljudi su sebi prisvojili „pravo“ da ta najnevinija nevinašća u majčinu krilu ubijaju!
Primjena:
Prvo, ni M. Č., niti ijedna majka na ovome svijetu, nema prava izravno ubiti svoje nevino nerođeno dijete, ni u kojem stadiju njegova razvoja, bez obzira na njegovu dijagnozu bolesti; ako je rođeno i kancerozno se razboljelo, zar ga se ubojstvom liječi?
Drugo, majčinski osjećaj – i to je naravno, dakle Božje! – kaže majci da jest i da bude spremna dati život svoj za dijete svoje! U tom je herojska veličina majčinstva! Ne postoji život samo na ovoj zemlji: identičan je dar života i u zametku u majčinoj utrobi i u punini na nebesima!
Treće, nitko nema prava ubiti fetus ili dijete gospođe M. Č., ni svi liječnici u Hrvatskoj, ni svi liječnici u Sloveniji ni Europska Unija, ni svi parlamenti svijeta, ni sva medijska vika, ni svi darovatelji novaca skupljenih da se dijete ubije!
Nemoj škoditi! Ne ubij! A ne: Ubij!
Četvrto, zašto ne poštovati priziv onih liječnika na vlastitu savjest da ne žele vršiti pobačaja? Je li moguće da su toliko razglašene medicinske i biotehničke znanosti toliko uznapredovale da ne mogu drukčije pomoći bolesnu djetetu nego da ga ubiju u majčinoj utrobi? Osnovni zakon medicine jest: Noli nocere – Nemoj škoditi! Ne ubij! A ne: Ubij!
Peto, kao što nitko nema prava ubiti dijete tri mjeseca nakon što se rodilo, tako nema prava ubiti dijete ni tri mjeseca nakon što se začelo ili tri mjeseca prije nego što se treba roditi. Zar je dosljedno, dostojno, pošteno i pravedno zauzimati se i brojiti nevinu djecu po Ukrajini što su ih Rusi pobili, a ne zauzimati se za najneviniju djecu koja se trebaju roditi u vlastitoj kući? Je li to autentično ljudsko suosjećanje ili neko ljudsko licemjerje?
Možda nam Bog ovim slučajem svima želi svratiti pozornost na pitanje: Čije je to dijete?” – zaključio je monsinjor Perić za Dnevnik.ba.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
