Biskup Šaško: ‘Živeći uskraćenosti koje opterećuju i postavljaju pitanja, vjernici ne gube pouzdanje’

Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predslavio je u nedjelju 26. travnja euharistijsko slavlje III. vazmene nedjelje u Župnoj crkvi Tijela Kristova u Sopotu u Zagrebu u koncelebraciji sa župnikom Župe Sopot preč. Ivicom Reparincem te vlč. Ivicom Šturlićem, župnikom Župe sv. Ivana Evanđeliste iz zagrebačkih Utrina. Slavlje je izravno prenosila Hrvatska radiotelevizija.

U uvodu misnoga slavlja biskup Šaško je progovorio o neusklađenostima Božjih planova s planovima čovjeka zbog kojih čovjek, misleći kako ga Bog ostavlja u nemoći, često puta živi razočarenja. No, živeći uskraćenosti koje opterećuju i postavljaju pitanja, vjernici ne gube pouzdanje. – Itekako nas dira ovo vrijeme dodira ‘bez dodira’. Uz ono što nam nedostaje, shvaćamo i to da je dodir puno više od tjelesnosti; da snagu dodira ima riječ i pogled; pjesma i slika; suze i osmijeh; sjećanje i nada. U Kristu smo uvijek dodirnuti, štoviše prihvaćeni, zagrljeni. Osobito u ovome slavlju kojega nismo nositelji mi, nego Krist. Ni u svojim molbama ni u strahovima nismo prepušteni svojim slabostima. Raduje nas što smo u svemu što živimo – u Kristu. Krist, Bogočovjek, raduje se i trpi s nama. Nema veće utjehe ni veće sigurnosti – kazao je biskup Šaško, pozvavši vjernike da u toj sigurnosti slave Dan Gospodnji, moleći Gospodina da im uputi svoju riječ te otvori oči vjere za prepoznavanje i dar radosti u vazmenome vremenu koje je i vrijeme prepoznavanja te Božje prisutnosti, ali i čovjekove grešnosti.

Tumačeći put uskrsnuloga Isusa u Emaus i njegov prvom susret s učenicima koji su ga prepoznali po lomljenju kruha, biskup Šaško je u homiliji istaknuo tri pojma: razočarenje, oduševljenje i Božji plan. Budući da svaki čovjek nosi očekivanja, posjeduje želje, gaji snove i zamišlja budućnost, ali isto tako nedvojbeno poznaje razočarenje sobom, drugima, povijesnim tijekom, Crkvom, pa čak i Bogom – to što se događa dvojici učenika na tome putu od Jeruzalema do Emausa, dugom oko jedanaest kilometara, u tome popodnevnome hodu u trajanju vjerojatno malo više od dva sata, poznato je svakomu od nas, osobito ljudima koji su zahvaćeni dubokim razočaranjem. – pojasnio je biskup Šaško.

Iako otvaraju prostore kušnje, osobito tuge, razočarenja su istovremeno iznimna prilika da se, promotrivši život u svjetlu koje u čovjeku živi po Božjoj prisutnosti, odgovori na Isusov poziv na obraćenje i spozna istinu o sebi samome. Naime, premda stvoren na Božju sliku i obilježen Božjom vječnošću, čovjek svakodnevno živi stvarnost ograničenosti. – Upravo nam razočaranost u koju udarimo, govori da smo konačna stvorenja, ali jednako tako razočaranost ‘viče’ u nama da nosimo nadu u besmrtnost, da smo za nju stvoreni, da smo njezini dionici, kako ispovijedamo u Vjerovanju o „kraljevstvu kojem neće biti kraja“ – kazao je biskup Šaško, usporedivši to prividno proturječje sa žarom koji Isus, tumačeći im Pisma, budi u dvojici učenika kojima kao da je bilo potrebno razočarenje da bi vidjeli koja je njihova najdublja čežnja koju, nauštrb površnih i prolaznih želja, trebaju ostvariti. – Oni prepoznaju Isusa i razumiju Uskrsnuće onda kada su u lomljenju kruha slomljeni okovi njihovih računica i obrazloženja; kada se prepuštaju Riječi i gesti koja ih nadilazi i koju primaju u poniznosti. Na njima se obistinjuje davno napisano u psalmu i posvjedočeno životima svjedoka Božje blizine: „Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi!“ (Ps 126, 5) – naglasio je biskup Šaško.

U nastavku homilije zagrebački je pomoćni biskup Šaško govorio je o pojmu oduševljenja, rastumačivši, prema grčkoj etimologiji, njegovu istoznačnicu riječ entuzijazam. – ‘Entuzijazam’ je riječ sastavljena od triju grčkih riječi: ‘en+theos+einai’, što spojeno doslovno znači: biti u Bogu. Entuzijazam je bivanje u Bogu i to je sadržaj istinskoga oduševljenja. Tko je u Bogu, tko se ne zatvori u sebe; tko prihvati živjeti po Božjemu Duhu, taj je oduševljen; taj nema sporo srce koje odvaguje, nego mudro srce koje osluškuje Boga, dovoljno brzo u ljubavi. Ta brzina srca mjeri se otkucajima i ritmom duše u Bogu. – pojasnio je biskup Šaško, naglasivši kako je temelj tog oduševljenja, radosti koju su učenici primili kao dar susreta s Uskrslim, proslavljeni Krist koji je pobijedio smrt jer istinsko oduševljenje i dar za druge uvijek otkriva da je netko u Bogu.

Posljednja stvarnost na koju se, tumačeći Lukino evanđelje, osvrnuo pomoćni biskup zagrebački bila je Isusovo, kako je rekao, bremenito pitanje: Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? kojim Isus upozorava i upućuje na Božji plan, na Providnost, na Božju ljubav koja je pripremala otajstvo spasenja po Muci i Uskrsnuću. – Svaki dio današnjega navještaja Riječi govori o Božjemu naumu i promislu. Apostol Petar navodi i psalam koji smo pjevali, a u kojemu se nazire navještaj uskrsnuća u posvemašnjem pouzdanju: Ti, Gospodine, „u ruci držiš moju sudbinu“, što je razlog radosti srca, spokoja tijela i sigurnosti da će pokazati stazu života i puninu radosti svoga lica. Naš je život hod i traganje, ali ne i tjeskoba, jer je Gospodin otvorio put novoga života. Nije li trebalo? Isus pita učenike: Zastanite, kako niste vidjeli, a bilo vam je poznato? Zašto ste razočarani, kad je Očeva ljubav pokazala da je to potrebno. A potrebno je, braćo i sestre, i u našim životima otkriti smisao kušnja, događaja koji nam se ne sviđaju i koji izgledaju da idu usuprot dobra. Usuđujemo li se odgovoriti na isto pitanje pred sadašnjim nevoljama? Nije li trebalo? Dok ne razumijemo do kraja, znamo da smo s Kristom na stazi života. Znamo da se odgovor nalazi u euharistiji: u Riječi i lomljenju kruha, u vjeri u Kristovu prisutnost koja vraća radost. – ustvrdio je biskup Šaško.

Osvijestivši da Isus i danas ponavlja tu gestu ljubavi davanja sebe kao mudrost i dar od koje živi čitava Crkva i vjernički narod, biskup Šaško je na završetku homilije pozvao vjernike da zastanu te s Gospodinom za stol sjednu u sadašnjemu Emausu – Ako smo umorni i razočarani, treba nam poniznosti za slušanje Riječi i za učenje geste lomljenja kruha, u kojoj razumijemo što se i zašto dogodilo; u kojoj se žurno vraćamo na mjesto Kristove muke za nas, kao izvora radosti i oduševljenja. Molimo za to da budemo u Bogu koji za svakoga od nas ima svoj plan. U njemu razočaranja postoje radi većega oduševljenja! – zaključio je homiliju biskup Šaško.

– U ovome zajedništvu s Gospodinom gdje nas je malo, nadajući se da će iduće nedjelje ovdje biti više vjernika, nosimo ljepotu današnjega dana, današnjega susreta s Gospodinom. Svima koji su u obitelji, koji će lomiti kruh, želim da osjete ljepotu toga dara koji nas upućuje na ovo zajedništvo od kojega živimo, koje ne prestaje, koje se trajno slavi i trajno pokazuje da nas Gospodin ne ostavlja. Molimo ga, zato, na kraju da u naše živote, umjesto razočarenja, unese blagoslov koji je Uskrsni, koji je prisutan na svakom našem životnom putu, osobito po ljudima koji su blizu – kazao je biskup Šaško prije završnoga blagoslova, zahvalivši svima onima koji su ušli u život prostora Župne crkve Tijela Kristova i sve one prostore u kojima ljudi čekaju Božju riječ, spremni ju čuti da bi ju ugradili u djela ljubavi. – Molimo Gospodina da nas i dalje jača, razveseljuje, vraća uvijek nadu tamo gdje prijeti očaj. Molimo ga da bude milostiv osobito prema onima koji su u životnim kušnjama ili koji trpe zbog bolesti i nedaća – poručio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.