Devetnica uoči blagdana sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i Grada Siska, kojom će se Siščani i hodočasnici iz osam dekanata Biskupije u bazilici Sv. Kvirina u Sisku duhovno pripravljati za proslavu svoga zaštitnika, započela je u srijedu 27. svibnja svečanim misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su rektor svetišta i župnik mons. Zdravko Novak, kancelar mons. Marko Cvitkušić, župnik iz sisačkog naselja Galdovo fra Roko Bedalov, župnik iz Budaševa vlč. Krešimir Bulić i župni vikar vlč. Tomislav Kolar.
Najveće priznanje vjerniku laiku Katoličke Crkve, dodijelio Stjepanu i Božici Prašnjak iz župe Gora
Tom prigodom biskup je u ovoj Godini braka i obitelji, papinsko priznanje “Pro Ecclesia et Pontifice” (Za Crkvu i Prvosvećenika), ujedno najveće priznanje vjerniku laiku Katoličke Crkve, dodijelio Stjepanu i Božici Prašnjak iz župe Gora, ocu i majci dvanaestero djece, te Marku Mađeru iz župe Lasinja, ocu iz čije obitelji potječu dva duhovna zvanja. Biskup je i šestero zauzetih vjernika dodijelio “Odlikovanje sv. Kvirina”, znak priznanja u Sisačkoj biskupiji onima koji se posebno trude svojim svjedočanstvom živjeti svoju vjeru. Priznanje su primili: Ankica Boltužić iz župe Hrastovica, Marta Drenjančević iz župe Donja Kupčina, Marija Kranjec iz sisačke župe sv. Kvirina, Ivka Pranjić iz petrinjske župe sv. Lovre, Milan Vlahinić iz sisačke župe sv. Josipa Radnika i Mato Žutić iz župe Topusko.
Biskup Košić o pročitanom evanđelju
Govoreći o pročitanom Evanđelju, biskup Košić je u homiliji istaknuo kako ono govori o Isusovoj muci i tome što je Isus ponudio svojim apostolima i svim učenicima koji ga slijede. “Isus im kaže: ‘Možete li piti čašu koju ja pijem?’ Piti iz kaleža znači ispiti gorčinu muke, smrti i pridružiti se Kristu patniku. Zadesilo je to ne samo svu dvanestoricu koji su bili mučeni za njegovo ime nego i našeg zaštitnika sv. Kvirina. Kada je Isus uzlazio u Jeruzalem išao je takvim načinom, piše sv. Marko, da su apostoli bili zaprepašteni. Toliko je bio odlučan, kao što na drugom mjestu kaže Luka, da je imao otvrdnuto lice. Odlučno, u gesti jedne velike snage i jasnoće, išao je u ono što ga čeka. Učenici su slušali što im je on govorio, da će biti predan glavarima svećeničkim, da će biti osuđen na smrt, da će ga izrugivati i popljuvati, te izbičevati i ubiti, ali i da će treći dan uskrsnuti. Sjetimo se što mu je rekao na to Petar: ‘Gospodine to se tebi ne smije dogodit!’, a Isus mu odgovori: ‘Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!’. Dakle, Bog je to želio i Isus je to želio. On je prihvatio otići u Jeruzalem i dati svoj život, te tak zasvjedočiti najveću ljubav prema nama. S druge strane apostoli njegovi svađaju se oko toga tko će što dobiti, tko će sjesti s jedne, a tko s druge strane njegova prijestolja. U toj svađi Isus ih pita ‘Što hoćete da vam učinim?’. Oni mu pak rekoše: ‘Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva’, a Isus im reče: ‘Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?’. A oni mu odgovoriše: ‘Možemo’. Oni su bili nekako njime očarani, nisu bili svjesni tragedije u koju je on ulazio i vidjeli su samo da ga ljudi štuju, da idu za njime, te su sami poželjeli biti zvijezde i u slavi, a zapravo Krist je išao u smrt. Zato i je i rekao da će piti tu čašu, ali da im on nema vlast dati prva mjesta. Te su se zato i pobunila desetorica. Možemo reći da je to tako često u ljudima da žele neke veće povlastice, veće časti da se natječu tko će biti gore, tko će drugima krojiti sudbine, tko će tako živjeti da bude privilegiran. Tako je i u Crkvi Božjoj. Tako je to bilo na početku, tako kaže i često opominje papa Franjo, nas koji smo u Crkvi, da se svi zamislimo i neprestano obnavljamo u Isusovom duhu služenja”, rekao je biskup te dodao kako je ovo Evanđelje vrlo duboko i znakovito za sve kršćane koji su pozvani na služenje jedni drugima.
O ljubavi Gospodinovoj…
Govoreći ovogodišnjoj devetnici koja se održava pod geslom “O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka…” biskup je istaknuo kako se ona održava ne samo kao priprava za Kvirinovo, nego i kako bi nas pripremila na to da u svom životu budemo spremni pjevati o Božjoj ljubavi. “Sveti Augustin je rekao ‘pjevaj glasom, ali pjevaj i životom’. I više od pjesme koju pjevamo po notama trebamo pjevati vlastitim životom pjesmu novu, da ljudi gledajući nas mogu pročitati tu poruku o Božjoj ljubavi kako je on dao svoga Sina za nas. Da nas otkupi i da nam pokaže ljubav bez kraja i ljubav do kraja”, rekao je biskup te na kraju istaknuo kako su obitelj Prašnjak i Mađer primjer obiteljskog života, onih koji cijene život, prihvaćaju brojno potomstvo, odgajaju ga u ljubavi, žrtvi i vrijednostima kršćanstva i usmjeruju djecu prema duhovnim pozivima.
Na kraju slavlja biskupu je na dolasku zahvalio mons. Novak, čestitavši i svima koji su primili ovogodišnje nagrade.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
