Dođite na otkrivanje kipa Sv. Jeronima u nedjelju u Župi Sv. Jeronima u Zagrebu

Zagrebačka nadbiskupija, Župa Svetog Jeronima Maksimir, poziva na otkrivanje i predstavljanje kipa Sv. Jeronima u Zagrebu 30. rujna 2018. godine.

Nakon svete mise u 11 sati, otkrivanje je kipa svetog Jeronima s početkom u 12 sati.

“Želeći uspjeh u širenju i navještenju Riječi Božje uz zagovor sv. Jeronima srdačno Vas pozdravljamo u Gospodinu!”, poručuje župnik crkve sv. Jeronima Maksimir vlč. Tomislav Petranović.

U nastavku pročitajte prigodni tekst autora, akademskog kipara Dubravka Radmana:

SVETI JERONIM

STRIDONE 347.-BETLEHEM 30. IX 420.

JERONIM, govori o položaju rodnoga zavičaja; „o znamenitim ljudima“ smještaj Stridona na mjesto koje je, kako sam navodi, nekoć bilo na granici Dalmacije i Panonije (Dalmatia E Quondom Pannoniaque Confinium fuit).

Na ovoj tvrdnji temelje se sve rasprave o Jeronimovom podrijetlu. Najveću zabunu čini rječica; QUONDOM – prijevod nekada, nekoć „Suić, M 1988, 233 str.“ Prema Suiću moguće je da ona ukazuje na promjenu granice Dalmacije, na promjenu granice Panonije u svakom slučaju, Stridon je bio na samoj granici iz Jeronimova svjedočanstva sadržanim u njegovim pismima pouzdano razabiremo da je ta granica bila na širem području Akvileje. Vidi se biskup Paladije nakon što se posvadio s Jeronimom govori: „neki Jeronim iz Dalmacije, po texaku umjetniku smatra kako je Sv. Jeronim Dalmatince nazivao kao divljake (Feroces) jer od rodnog mjesta Jeronima do Akvileje najviše jedan do dva dana putovanja. Temeljem citiranog podatka o starcu Kastriciju znamo da Jeronim nije Panonac, dapače Dalmatince naziva divljacima (Feroces). Stoga, razmatrajući smještaj Stridona možemo prihvatiti zaključak da se područje Stridona nalazilo otprilike na tromeđi Dalmacije, Panonije i Italije.

Oslanjamo se isključivo na Jeronimove podatke, domišljanja razna iz ovih ili onih razloga žele smjestiti Stridon na neki određeni položaj. Treba napomenuti svjedoče citirani odlomci Tome Arhiđakona koji ne samo što su daleko najstariji historiografski podatci o Jeronimovom zavičaju već su također preuzeti iz razdoblja kasne antike. IV. i V. stoljeće o čijoj vjerodostojnosti nema rasprave. Ovi izvori su bili dostupni Tomi iz knjižnice u Saloni koja je sadržavala izvorne zapise iz Jeronimova vremena. Izvori koje koristi Toma spominju unutrašnjost Kvarnerskog zaljeva kao mjesta Jeronimovog rođenja. Jeronim još jednom spominje svoje rodno mjesto i govori o položaju svog rodnog zavičaja. Komentirajući Habakuka i njegovo proročanstvo o propasti gradova, spominje da mu se rodni zavičaj nalazi u regiji na granici Panonije i Ilirike (nostra E originis regione finium Pannonia E atque Illirici).

Prije razdoblja 10-20 ili 10-14 godine nazivom Ilirik obilježavala se ukupnost Panonije i Dalmacije, da bi u navedenom razdoblju Panonija bila izdvojena u zasebnu cjelinu, dok se Ilirikom nazivalo područje Dalmacije. No Ilirik ubrzo mijenja svoje ime u Dalmaciju. U Jeronimovo vrijeme sjeveroistočnije je bila Panonija, jugoistočnije je bila Dalmacija, a sjeverozapadno je Akvileja na jedan dan jahanja; a kad odete na Zrenj (Stridone) i stanete na vapnenačke stijene vidite najširi pogled na krajolik tog dijela Istre.
Rijetke su osobe u povijesti kulture ostavile takav prepoznatljiv trag i vrijednost koja nikad nije podlegla osporavanju poput Sv. Jeronima

Sophronius Eusebius Hieronymus

Možemo reći nije bio izvorni crkveni mislilac poput Augustina, ili pak gorljivi govornik i širitelj kršćanstva poput Grgura Nezijenskog, niti crkveni prvak poput Ambrozija, Jeronimov utjecaj u mnogome je premašio onaj njegovih suvremenika. Jeronim je rođen u teškom vremenu, kao mjesto rođenja spominje se (oppiokim) Stridon na granici Panonije i Dalmacije. Rođen je u dobrostojećoj kršćanskoj obitelji koja je posjedovala više imanja (Villula E) i robove.

Zarana je učio govorništvo a podosta se mučio učenjem latinskoga jezika. Najviše se vidi iz natpisa Sv. Jeronima; Epist III. Upućena Rufinu gdje spominje Bonosa. Iz tih pisama saznajemo da je imao sestru no ne spominje njezino ime koje je postalo monahinjem nakon što je u mladosti podlegla grijehu. Spominje je u VI. epistuli (Epistula Julijana, antiohijskome svećeniku) i VII. Epistuli (Epistulata Horunaliju, Jovinu i Euzebiju). Jeronim je imao 20 godina mlađeg brata Paulinijana (Paulinianus) koji se često spominje u epistulama pa se vidi da je Jeronim s njim bio jako povezan. Otac Euzebije i majka Castorina bili su kršćani. Nezna se razlog zašto Jeronim za rane mladosti nije kršten već po dolasku u Rim roditelji su mu bili živi negdje do provale. Goti su 377. porušili Stridon. U rodnome domu nije govorio latinski već drugi jezik koji se govorio u provincijama Dalmacije i Panonije. Do krštenja je imao očevo ime koje se nasljeđivalo s koljena na koljeno te njihovo obiteljsko ime Sophronius orijentalnoga (grčkog) prizvuka, a ime Jeronim (Hieronymus -> od grčkog hieron onoma / dorski onyma-sveto ime) dobio je na krštenju u Rimu.

Iz epistula saznajemo da je Jeronimova obitelj prijateljevala s bogatijom obitelji iz koje je potekao Bonos (Bonosus) Jeronimov vijerni prijatelj. S njim je napustio rodni kraj odlazeći u Rim na studij retorike pod tutorstvom Elija Donata. Tako da su im roditelji za mladosti pribavili sposobne učitelje, pa su u mladosti stekli solidnu kulturu i obrazovanje na tekstovima rimskih klasika a time i poznavanje klasične latinštine. U 19. godini odlazi u Rim da studira retoriku i filozofiju, tu je i kršten za pape Liberija, nešto prije 366. godine. U veselim rimskim društvima nije zazirao od kazališta, cirkusa i javnih kupališta te je podlegao grijehu, vidi se u daljnjem životu da je napadao i s bolom se prisjećao mjesta nedoličnih zabava i dokolice.

Posjećivao je katakombe, tada otkrivene i postojeće kultom kršćanskih mučenika. Ovdje prijateljuje s Bonosom, Heliodrom, Pomahijem i Rutinom, a vjerojatno upoznaje i Damosa budućeg papu. Nakon Rima nastavlja studije u Gaiji zajedno s Bonosom, u Trijevu (Augosta Treverorum Valentinijan) u tamošnjoj renomiranoj školi započinje književni rad 355. Godine. Iznenada je Jeronim prodao svoj imetak i krenuo na Istok na Evagrijevu imanju u Maromiji mjestu tridesetak km od Anitiohije, učio je grčki jezik te počeo prevoditi Bibliju iz grčkog izvora (Obadija – izgubljeni tekst). Protiv napasti se borio radom jer se teško privikavao na klimu tu se govorilo sirijskim ali slabo sirijskih otaca te nitko nije poznavao latinski i grčki te napušta nakon 5 godina. 380. godine odlazi u Carigrad gdje boravi 2 godine. Tu otkriva novi svijet čita i prevodi na latinski jezik neke Origenove spise sluša žive i rječite učitelje. Te se vraća 382. Godine u Rim zajedno s biskupima bez ikakvog traga da je ikada sudjelovao na Carigradskom koncilu. U Rimu se povezuje sa starim znancem Damasom koji je papa te postaje učitelj i duhovi vođa bogatim rimskim matronoma postaje tajnikom pape Damosa koji mu je naredio da pregleda prijevode Novog Zavjeta i Psaltina, a možda i cijele Biblije.

Tu postaje središnja ličnost protiv poganista na izdisaju i zajedno s papom Damasom postavlja na čelo buduće državne crkve. Nakon Damasove smrti oklevetan je zbog tobožnjih nedoličnih odnosa sa svojim štićenicima, što je kasnije klevetnik opovrgnuo pod torturom. Novi papa Siricije nije mu bio sklon ili naklonjen jer ga je smatrao konkurentom za papinsko prijestolje. Zbog stvorene atmosfere 385. godine otišao je s bratom i Vincencijem put Palestine u Jeruzalem. Jeronim tamo boravi 34 godine u pokori i molitvi nikad se nije bavio politikom ili obavljao javne službe. U Betlehemu prevodi sveto pismo. Nakon oštrih polemika s Origenom, Rutinom, Vigilancijem i Augustinom, Jeronimu se činilo da se raspada stari svijet.

Ipak Jeronim je dovršavao svoj najveći zadatak, djelo koje će ostati temeljem europske kulture- prijevod svetog pisma na latinski jezik. Umro je 20. rujna 420. godine u Betlehemu, a kasnije u (XIII. stoljeću) su mu zemaljski ostaci preneseni u Rim crkva Sveta Marija Velika.

Akademski kipar Dubravko Radman