Don Anton Šuljić: ‘Velikosrpska politika koja je otjerala biskupa Carevića iz Dubrovnika, kasnije je uništila i njegov križ na Srđu’

Foto: fah

U četvrtak, 27. rujna u župi Marije Kraljice Apostola u Zaprešiću održano je predstavljanje knjige Mirka Ivanjeka ‘Veliki petak 1945. Biskup Josip Maria Carević. Život za narod- smrt u ime naroda’.

(FOTO) U Zaprešiću predstavljena knjiga Mirka Ivanjeka ‘Veliki petak 1945.’: ‘Ono što je propatio kardinal Stepinac, prije toga prošao je biskup Carević’

Sudbina biskupa Carevića, neljudski mučenog i ubijenog u partizansko-komunističkim egzekucijama krajem Drugog svjetskog rata, potaknula je pisca Mirka Ivanjeka na stvaranje romansirane biografije koja progavara o biskupovom životu i djelovanju te o njegovoj mučeničkoj smrti.

Josip Maria Carević, rodom iz Metkovića, bio je dubrovački biskup u vremenu prve Jugoslavije, a nakon što je, pod pritiscima velikosrpskog režima, odande 1940. premješten i umirovljen, stavio se na raspolaganje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu te ostatak života djelovao u Hrvatskom Zagorju. Mučen je i ubijen u Velikom Trgovišću, a do danas njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Povodom predstavljanja knjige u Zaprešiću razgovarali smo s teologom, književnikom i svećenikom don Antonom Šuljićem, koji je bio jedan od predstavljača knjige.

Don Anton Šuljić rođen je u Novalji na Pagu, srednju školu pohađao je u Pazinu, a studij teologije u Zagrebu i Rijeci, nakon čega je 1981. zaređen. Potom odlazi u Zadar, gdje je studirao i diplomirao njemački jezik i književnost te povijest umjetnosti.

Autor knjige ‘Veliki petak 1945.’ Mirko Ivanjek: ‘Biskup Carević mučen je i ubijen isključivo iz mržnje prema vjeri’

Bio je tajnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral HBK gdje je uređivao list “Živo vrelo”. Bio je je vicerektorom na riječkom Bogoslovskom sjemeništu, te je predavao na studiju teologije u Rijeci. Bio je ravnatelj Informativne katoličke agencije te pročelnik Tiskovnog ureda HBK. Od ljeta 2006. pomoćnik je direktora Kršćanske sadašnjosti. Uređivao je više vjerskih listova te pisao za crkveni i svjetovni tisak.

Piše znanstvene članke, likovnu kritiku te književna djela na književnom hrvatskom jeziku, na čakavskom narječju hrvatskog jezika i na staroslavenskom jeziku.

Narod.hr: Ističući važnost ove knjige u svom obraćanju na predstavljanju, osvrnuli ste se na činjenicu da se o tako izvanrednom čovjeku, koji je proživio neviđene progone, gotovo ništa ne zna. Zašto mi u javnosti danas toliko malo znamo o biskupu Careviću i koliki je doprinos ove knjige da se takvo stanje promijeni?

Don Anton Šuljić: Zapravo je zavladala šutnja o zločinima, i to o zločinima samo jedne provenijencije. Ta se tema vrlo sramežljivo pojavljuje u javnosti, a i kad se pojavi, vrlo brzo utihne. Upravo je to nešto što ova knjiga na svoj način i proziva. Proziva na jedan umjetnički način, kroz romansirani životopis koji je utemeljen na dokumentima. Proziva našu intelektualnu zajednicu, posebice našu historiografiju, ali jedanko tako i našu društvenu javnost i poziva je da se zapita što se to dogodilo s nama kad smo tako olako prebrisali očite činjenice. Kako je moguće da živimo u 21. stoljeću, a da ne znamo o mučeništvu jednog biskupa Carevića, da naša najšira javnost ne zna ništa, kako je moguće da se prebriše iz sjećanja, iz svijesti ljudi tako strašan zločin? Autor kaže da misli da čak ni Isus Krist nije podnosio takve fizičke patnje, kao što je on podnosio. I o tome naša javnost ne zna ništa.

Zato je ova knjiga važna: da vidimo kakva strategija, kakva je bila praksa i kakve su bile posljedice jednog zločina koji je i do dan-danas ostao amnestiran. I uvijek se iznova „izvlače“ zločini jednih, a prešućuju zločin drugih. Autor se uopće nije trudio produbljivati podjele u hrvatskom društvu. On piše iz jedne unutarnje nužnosti, da se oduži jednom čovjeku, i tolikim stotinama ljudi koji su, zajedno sa svojim grobištima, negdje posve zaboravljeni i prebrisani.

‘Biskupu Careviću pripada mučenička aureola- vjerujem da će dobiti ono što molimo i za Stepinca’

Carević je bio takav intelektualac, takav dobrotvor, takav čovjek koji je radio sve za Hrvatsku, čovjek koji je radio za sirotinju- podizao pučke kuhinje, sirotišta, Caritas… Da on ostaje na takav način zaboravljen- e, to je zočin.

Narod.hr: Na predstavljanju ste govorili o pritiscima koje je Carević kao duborvački biskup doživljavao od strane tada vladajućeg velikosrpskog režima u Kraljevini Jugoslaviji te o okolnostima njegovog odlaska iz Duborvnika. Ono po čemu se biskup Carević u Dubrovniku vjerojatno najviše pamti je njegovo podizanje kamenog križa na Srđu, što je režim pokušavao osujetiti. Taj je križ uništen tijekom agresije 1991. u Domovinskom ratu. Kasnije je srušene dijelove toga križa blagoslovio papa Ivan Pavao II prilikom posjeta Dubrovniku, a na Srđu od 1997. stoji novi križ…

Don Anton Šuljić: Koincidencija je nevjerojatna. Dakle, velikosrpska politika 30-ih godina prošlog stoljeća je Carevića potjerala iz Dubrovnika. To je politika koja je imala za cilj Dubrovni učiniti „srpskom Atinom“. Vidimo da se u nekim glavama, čak i intelektualne elite u Srbiji, i danas velikani dubrovačke književnosti nazivaju Srbima katolicima, a Dubrovnik još uvijek slovi kao „srpska Atina“.

Carević se tome suprotstavio. Sve je radio da pokaže kako to nikada nije bilo niti može biti. No, velikosrpska politika je za svoje ciljeve, među Orjunom i među onima koje se moglo kupiti, a takvih je uvijek bilo, pridobivala ljude. I upravo zajedno s njima je izvršen stanoviti pritisak na Vatikan koji je potom Carevića maknuo iz Dubrovnika. On tako ostaje bez biskupije i povlači se. Ipak, koliko god je veliko razočaranje doživio, on želi i dalje služiti svom narodu te dolazi nadbiskupu Stepincu i stavlja mu se na raspolaganje za potrebe u zagrebačkoj nadbiskupiji.

Nevjerojatna je koincidencija: ono što je velikosrpska politika učinila Careviću, kasnije je, u Domovinskom ratu, učinila i njegovom križu, našem križu, zapravo katolicima i Hrvatima. To je fascinantno.

Narod.hr: Autor nam je nam na predstavljanju pročitao završne riječi svoje knjge koje govore o tome kako ni danas nije poznato gdje se nalaze posmrtni ostaci biskupa Carevića. Postoji li mogućnost da se to ikada otkrije?

Don Anton Šuljić: Milslim da dokle god živimo, postoji neka vjerojatnost, makar i minimalna, da se ipak nekad javi netko tko će znati nešto i o tome, kao što vjerujemo da će se saznati i za grobišta tolikih branitelja koji su nestali u Vukovaru i na bojištima u Domovinskom ratu – još uvijek ih ima oko 1 500. Ja vjerujem da još uvijek žive neki koji bi mogli nešto znati ili, barem, neki kojima su oni nešto rekli, ili možda napisali. Vjerujem da ćemo jednog dana doći i do toga.

Po mom dubokom uvjerenju, Careviću, budući da je ubijen radi toga što je bio katolički biskup (ujedno jedini katolički biskup koji je ubijen u komunističkoj Jugoslaviji) zato što je kršćanin, a temeljem onoga što je sveti papa Ivan Pavao II rekao o mučenicima u ime vjere, ja sam potpuno uvjeren, pripada ta mučenička aureola. On se u svojoj smrti kao i u službi pridružuje blaženom Alojziju Sepincu.

Molim za dan kada će Carević doživjeti ono što svi molimo i za Stepinca.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr