„Kada čitate ovu knjigu pitate se je li moguće da je to stvarno tako bilo. A sve je pisano na temelju dokumenata, kao što se navodi i na kraju knjige.
I onda se pitate kako je moguće da se jednom čovjeku takve stvari dogode?!
A ono što se posebno pitate, jest kako je moguće da o tom čovjeku ja dosada ništa nisam znao?
Ja tvrdim da je Mirko Ivanjek ovu knjigu pisao iz svoje unutarnje nužnosti. On piše ovo djelo da bi se odužio tome čovjeku kojega su na zvjerski način mučili, ubili, progonili.
Autor je u osobi biskupa Carevića htio pokazati sudbinu cijelog naroda, njegove Crkve, koji su i dan-danas često na stupu srama, i čije se patnje i dan-danas niječu i previđaju. Ne želi se vidjeti ono kroz što su prošle stotine svećenika, redovnika, redovnica i vjernika.
Kao što je napisao akademik Damjanović, ovu knjigu treba širiti, ovu knjigu treba dovesti u svaki dom.“ – rekao je teolog, književnik i svećenik don Anton Šuljić na predstavljanju knjige Mirka Ivanjeka ‘Veliki petak 1945. Biskup Josip Maria Carević: Život za narod- smrt u ime naroda‘ održanom u četvrtak, 27. rujna u župi Marije Kraljice Apostola u Zaprešiću.
Sudbina biskupa Carevića, neljudski mučenog i ubijenog u partizansko-komunističkim egzekucijama krajem Drugog svjetskog rata, potaknula je pisca Mirka Ivanjeka na stvaranje romansirane biografije koja progavara o biskupovom životu i djelovanju te o njegovoj mučeničkoj smrti.
Josip Maria Carević, rodom iz Metkovića, bio je dubrovački biskup u vremenu prve Jugoslavije, a nakon što je, pod pritiscima velikosrpskog režima, odande 1940. premješten i umirovljen, stavio se na raspolaganje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu te ostatak života djelovao u Hrvatskom Zagorju. Mučen je i ubijen u Velikom Trgovišću, a do danas njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.
Knjigu su zajednički izdali ogranak Matice hrvatske u Zaprešiću i u Metkoviću. Ovo je bilo 4. po redu predstavljanje knjige, nakon što je predstavljena u Metkoviću, Zagrebu i Brdovcu.
Na početku je okupljene pozdravio pater Vinko Sudar, župnik župe MKA, u čijim se prostorima odvijalo predstavljanje. Uz samog autora knjigu su predstavili teolog i književnik don Anton Šuljić, prof. Anka Ivanjek, supruga autora, te je pročitana recenzija prof. Jelene Vignjević s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
U glazbenom dijelu programa don Anton Šuljić izveo je nekoliko duhovnih šansona.
10. svibnja 1945. Josip Marija Carević – tko je jedini biskup ubijen i masakriran od partizana?
U detaljnoj recenziji, prof. Vignjević je, među ostalim, istaknula kako je autor posebno uspješno ocrtao povijesne okolnosti u kojima je biskup Carević djelovao te suvremenike među kojima se kretao i s kojima je bio u doticaju, poput kardinala Alojzija Stepinca i isusovca padre Petra Perice, autora pjesama „Zdravo Djevo“ i „Do nebesa“ , koji je također stradao kao žrtva komunističkih egzekucija.
Don Anton Šuljić: “Ovu knjigu treba dovesti u svaki dom”
Teolog donAnton Šuljić kazao je kako knjigu, kad ju je jednom uzeo u ruke, više nije mogao pustiti jer je napisana gotovo kao triler.
„Kada čitate ovu knjigu pitate se je li moguće da je to stvarno tako bilo. A sve je pisano na temelju dokumenata, kao što se navodi i na kraju knjige.
I onda se pitate kako je moguće da se jednom čovjeku takve stvari dogode?!
A ono što se posebno pitate, jest kako je moguće da o tom čovjeku ja dosada ništa nisam znao?
Ja na primjer, kao svećenik, dotad sam o biskupu Careviću tek nešto načuo…
A onda sam se počeo pitati što je to što tu ignoranciju i taj zaborav hrani? Što je to što meni kao svećeniku, i, ajmo reći, intelektualcu, nije dovelu biskupa Carevića u krug mog interesa?
Otkad sam pročitao knjigu pa do danas, pitao sam mnoge ljude znaju li nešto o biskupu Careviću. Nitko od kolega ne zna!“ – rekao je don Šuljić, koji je, objašnjavajući uzroke tog neznanja, istkaknuo kako živimo u vremenu negacionizma u kojemu se niječu očite istine i u kojemu se ciljano izbjegava govoriti o zločinima koji su počinjeni.
„I zato mislim da je ova knjiga važna.
Ja tvrdim da je Mirko Ivanjek ovu knjigu pisao iz svoje unutarnje nužnosti. Jer, čovjek kad osjeti nužnost, a ima neku darovitost, onda on piše iz te unutarnje „prisile“, koja ti ne da mira, koja te progoni, koja ti na svoj način zapravo diktira što ćeš i kada ćeš.
On piše ovo djelo da bi se odužio tome čovjeku kojega su na zvjerski način mučili, ubili, progonili.“ – kazao je.
Istaknuo je kako je biskup Carević, dok je djelovao u Zagrebu, bio omiljen, čak i među partizanima, no to nije spriječilo naredbu da ga se ukloni.
„Autor je u osobi biskupa Carevića htio pokazati sudbinu cijelog naroda, njegove Crkve, koji su i dan-danas često na stupu srama, i čije se patnje i dan-danas niječu i previđaju. Ne želi se vidjeti ono kroz što su prošle stotine svećenika, redovnika, redovnica i vjernika.“- poručio je don Anton Šuljić i dodao:
„Kao što je napisao akademik Damjanović, ovu knjigu treba širiti, ovu knjigu treba dovesti u svaki dom.“
Autor Ivanjek: „Drago mi je ako sam imalo uspio izvući iz zaborava sudbinu jednog čovjeka”
Prof. Anka Ivanjek, supruga autora, u svojem je govoru povezala sudbinu biskupa Carevića s nedjeljnim čitanjem iz starozavjetne Knjige mudrosti: „Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta … Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. … Osudimo ga na smrt srmotnu jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.“ Poručila je kako je ovaj romansirani životopis biskupa Carevića jedan u nizu opisa progonjenog pravednika, „kakav je bio poznat još u vrijeme pisanja ove Knjige mudrosti“.
Na kraju se okupljenima obratio autor Mirko Ivanjek, koji je zahvalio svima koji su ga poticali na pisanje ove knjige.
„Knjiga je napisana, dovršena, no možda još uvijek nije do kraja zrela, još uvijek se može istraživati dalje. To je takva tema da ju se uvijek može još više istražiti, pogotovo kod svjedoka koji ne vole puno pričati o tome jer u njima još uvijek živi strah.“ – rekao je, istaknuvši kako su mu se, i nakon dovršetka knjige, javili mnogi s novim informacijama o biskupu Careviću.
Među podacima i zanimljivostima o biskupovu životu, izdvojio je njegovu izgradnju velikog križa na Srđu povodom 1900. obljetnice Kristove smrti koja, zbog protivljenja velikosrpskog režima, nije provedena 1933. nego tek nekoliko godina kasnije, istaknuvši kako je taj isti križ jugovojska uništila u agresiji na Dubrovnik u Domovinskom ratu.
„Drago mi je ako sam imalo uspio izvući iz zaborava sudbinu jednog čovjeka, a znate koliko je masovnih grobišta po Hrvatskoj, kolike stotine tisuća ljudi. A svaki od tih ljudi ima svoju priču.“ – rekao je autor te za kraj pročitao posljednje riječi iz knjige:
„Mnogo godina kasnije, na traženje Kaptola da se pronađe i dostojno obilježi grob, unatoč nekih koji su tvrdili da znaju gdje je, pokazalo se da tijela nema. Je li to bila šuma Puskara u župi Luka, ili je riječ o Pluski? Je li netko premjestio tijelo ili su sjećanja nepotpuna? Njegov grob je ostao tajna kao i grobovi na stotine tisuća besudno smaknutih Hrvata. Sjeme je zasijano, dobro i obilno, ali još nije na to sveto tlo palo dovoljno sunca i kiše da bi niknulo. Ali- niknut će!“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
