Na sjednici Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij, održanoj 26. lipnja u prostorijama HBK u Zagrebu, zaključeno je da se obavijesti javnost, ugledni pojedinci iz političkog, kulturnog i društvenog života nacije te najvažnije nacionalne ustanove o potrebi grobišta ili groblja u koje bi bili pokopani ostaci neidentificiranih žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća, objavila je danas IKA.
U dopisu predsjednika te Komisije gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića naslovljenom na predsjednike Republike, Hrvatskog sabora i Vlade te Ured za zatočene i nestale Ministarstva branitelja, navodi se da se istraživanjem prikrivenih grobišta iz navedenog vremena pojavio još u početku problem koji do danas, ne samo da nije riješen nego se nije ni pokušalo tražiti trajno rješenje.
Riječ je o neidentificiranim ostatcima ljudskih tijela (kostiju) za koje nije moguće provesti DNK analize i predati ostatke rodbini za ukop na vlastitome groblju. Napose je to slučaj kod masovnih iskapanja, kao što je to bilo u Maclju. Mnoge su kosti stavljane u vreće i poslije završile u podrumima, tavanima, grabama i kontejnerima. Slično je bilo i s ostatcima žrtava u Markovića jami kraj Trilja.
“Inicijativom pojedinih svećenika i zainteresiranih pojedinaca ta dva slučaja su nekako riješena, ali nije teško predvidjeti da će se isti problemi javljati i poslije, ako se na vrijeme ne nađe trajno rješenje. Svima je poznato da ima još stotine masovnih grobišta, a osjećaj pijeteta prema stradalima traži da se grobišta istraže, da se identificirane preda njihovoj rodbini, a neidentificirani da se pokopaju na doličan način na određeno mjesto. Nije više primjereno odgovarati da su iskopane ljudske kosti u procesu identifikacije.
“Mislimo da rješenje treba tražiti na nacionalnoj razini i to za sve slučajeve. Na lokalnoj razini ne može se osigurati doličan način ni pokopa ni održavanja grobišta. Jednako tako ne može se osigurati dužni pijetet prema ostacima neidentificiranih žrtava, jer nema obitelji koja bi im ga iskazivala, a ni lokalna zajednica ne bi mogla omogućiti trajan i prikladan pijetet. Potrebno je, dakle, da se na tome angažira šira, nacionalna zajednica”, navodi se u dopisu biskupa Bogovića.
Potrebno je istaknuti da sve države imaju neku vrstu nacionalnog groblja ili grobišta, napose za ratne stradalnike, kako vojnike tako i civile, te bi i to trebalo biti poticajno za uspostavu nacionalnoga groblja za sve neidentificirane hrvatske žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća. Mogli bismo ga nazvati „Svehrvatski grob” u koji bi bili na doličan način pokopani svi zemni ostaci neidentificiranih osoba iz navedenog vremena.
Čini nam se da bi najpogodnije mjesto za takav ukop bilo Krbavsko polje, podno Crkve hrvatskih mučenika. To Polje je već u svijesti naroda kao neko nacionalno grobište, jer je ondje 9. rujna 1493. u kratko vrijeme i na dosta uskom prostoru stradalo oko 10.000 branitelja.
To je bio jedan od razloga za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika iznad toga polja. Ondje bi „Svehrvatski grob” bio na oku svih koji hodočaste u Crkvu hrvatskih mučenika i prigoda za posjet groblju i za odavanje počasti.
Potomci stradalnika i svi poštovatelji njihove žrtve bili bi zadovoljni što na doličnom mjestu mogu zapaliti svijeću za nekoga svog „neznanoga” među žrtvama. To bi bilo i humano vraćanje duga nas živih mrtvima. Zato vas uljudno molimo da poduprete ovaj prijedlog i pridonesete njegovu ostvarenju”, navodi se u dopisu koji potpisuje biskup Bogović.
