Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je u subotu, 15. kolovoza proslavljena u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bio je generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, župnik iz Komareva vlč. Robert Jakica, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković, župnik iz Hrvatskog Čuntića fra Petar Žagar, župnik iz Oborova vlč. Ivan Miškić i rektor svetišta preč. Paško Glasnović koji je na početku i pozdravio sve vjernike i biskupa.
Prije mise biskup je na ulazu u crkvu blagoslovio novopostavljeni reljef Krštenja Gospodinova akad. kiparice Linde Kršnjavi, a blagdanskom slavlju nazočilo je više stotina hodočasnika, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline i okolnih mjesta, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.
Pozdravivši na početku homilije sve okupljene hodočasnike Majci Božjoj Gorskoj biskup je rekao kako danas čitava Crkva slavi svetkovinu Blažene Djevice Marije na nebo uznesene.
„Poslušali smo čitanja koja nam govore o tom događaju: Marija je nakon završetka zemaljskog života dušom i tijelom uznesena na nebo! Stoga se raduju anđeli, vesele se kršćani a i svi ljudi s nadom gledaju taj događaj vidjevši u njemu i svoju budućnost na koju smo svi pozvani, a koju je prva ona ostvarila. Zapravo, prvi je Gospodin Isus Krist – kako veli sv. Pavao: on je ‘prvina usnulih’ a potom i svi koji su Kristovi… Prva Kristova učenica upravo je BD Marija. Međutim Krist je i Bog i čovjek, a Marija je samo čovjek, tj. žena koja je od ljudi prva doživjela nebesku proslavu. Bog ju je tijelom i dušom uzdigao na nebo k sebi i okrunio“.
U nastavku biskup je rekao kako nas je pohodila kruna, koju prema latinskom svi nazivaju corona, a u njoj je sadržana istina da smo svi pozvani na nebeski vijenac, tj. primiti nebesku krunu.
„Marija je nakon uznesenja u nebo od Presvetog Trojstva okrunjena za kraljicu neba i zemlje. Kruna tj. Maria coronata označuje njezinu slava, nagradu koju joj je dao Bog za njezino sudjelovanje u djelu ljudskog otkupljenja. Papa je prije tri dana na općoj audijenciji rekao: ‘U ovoj pandemiji se jasno vidi koliko smo ranjivi i međusobno povezani. Ako se ne budemo brinuli jedni za druge, počevši od onih na dnu društvene ljestvice, od onih koji su njome najviše pogođeni, uključujući i stvoreni svijet, nećemo moći izliječiti svijet..’ Evo, i Papa i mnogi današnji mislitelji naglasili su mnoge plodove koje smo svi mogli primiti od ove zemaljske korone. Štono narod kaže: svako zlo za neko dobro. Možemo i mi dodati tome sljedeće dobre plodove, a koje nam donosi i na koje upućuje i Marija, na nebo uznesena: Svi smo postali više svjesni da smo krhki i da nas jedan običan mali, nevidljivi virus može zatvoriti i blokirati sav naš život i rad. I to je zanimljivo tim više što su se ljudi sve više bahatili, ističući i pokazujući da sve mogu sami, da im nitko ne treba. – Marija je upravo suprotno bila svjesna svoje malenosti – kako smo čuli u njezinoj zahvalnoj pjesmi Veliča – jer ona ne ističe sebe nego hvalu daje Gospodinu koji joj je učinio velika djela. Naučili smo također da moramo biti solidarni s drugima, da ne možemo sami sve činiti jer ovisimo o drugima i drugi ovise o nama, pa ako činimo dobro, to utječe i na naše bližnje, jednako tako i ako činimo zlo, to ugrožava i sve druge ljude. Marija nam je i u tome dobar primjer: ona nosi radosnu vijest svojoj rođakinji Elizabeti, ali i želi biti s njom da joj bude na pomoć pri porodu. Zlo, virus, grijeh ne poznaje granice… svi su ljudi napadnuti, svi se moraju štititi i boriti protiv zla. Nitko nije pošteđen zla niti nasilja. – I Marija je s Josipom osjetila to već kod rođenja Isusova kada su im Betlehemćani redom zatvarali vrata te je morala roditi dijete Isusa u pastirskoj štali. Osjetila je to zlo koje neprestano vreba i kada su zbog Herodove namjere da ubije novorođenog Kralja morali bježati u Egipat. Najviše je međutim osjetila zlo koje je, čini se, pobjeđivalo, kada je Isus njezin sin od rimskog upravitelja bio osuđen na smrt razapinjanjem na križu, a ona ga je vjerno slijedila vjerujući da će on ipak pobijediti“, rekao je biskup te još istaknuo kako je ova pandemija ljude usmjerila na bitne stvari poput slavlja samih sakramenata, a ne na vanjske proslave, naučili smo se više brinuti za naše najstarije, bake i djedove, i one bolesne i nemoćne, više smo zahvalni medicinskom osoblju koji su pravi junaci koji se posvećuju dobru drugih te smo vidjeli da je potrebno organizirati se po državnom i nacionalnom ključu.
Biskup je ustvrdio i kako Mariju s pravom nazivamo „Zdravlje bolesnih“.
„Dapače, slavimo i Gospu od Zdravlja, kao što ju stari naši zazivi u litanijama nazivaju ‘Ljekarnicom nebeskom’. Poznato nam je svima kako se marijansko svetište u Lourdesu pretvorilo u svjetsko središte molitve za zdravlje bolesnih, i ta se molitva upućuje Bogu upravo po Mariji. Njezin zagovor i danas mnogima pomaže da nadvladaju svoje bolesti i nemoći, da se – pouzdajući se u nju – izbave od svojih zala. U našim mislima su prvenstveno naši najdraži. Njih prinosimo u svojim molitvama Blaženoj Djevici Mariji i molimo da svojim zagovorom svrne pogled svoga Sina, jedinog Spasitelja i Ozdravitelja svih ljudi i svakog čovjeka, na patnje i trpljenja, na bolesti i nevolje naših najmilijih. ‘Ti znadeš najbolje sve naše nevolje’, pjeva jedna naša hrvatska marijanska pjesma. ‘Žena odjevena suncem’, kako ju u Otkrivenju naziva sveti Ivan apostol, žena je koja je rodila sina, muškića, kojega vreba zmaj, đavao koji je ubojica ljudi od početka, otac laži i zavodnik te želi Sina uništiti. No, Bog je pobjednik nad zmajem, on spašava i Dijete i Ženu i tako zbog toga Apostol pun radosti pjeva: ‘Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!’ Koja se to draga odigrava još i danas među nama ljudima, koje s jedne strane želi uništiti đavao, a s druge strane spasiti Bog. I tu je u sredini jedna Žena, Blažena Djevica Marija. Ona je Žena odjevena suncem. Njoj đavao ne može nauditi jer ju Gospodin, koji je Sunce spasa našega, okružuje. Gospodin je i njezin i naš Spasitelj. Zato smo zahvalni Bogu za Mariju, što nam je po njoj dao Spasitelja bez kojega bismo bili izgubljeni. Samo je po Isusu došao na svijet mir, samo je on pokazao najveću ljubav tako što je umro na križu za nas.
Samo je Isus naše zdravlje jer je on naš ‘Spasitelj, svega svijeta Razveselitelj, svih ljudi jedini Ozdravitelj’. A on nam je došao i daje se po Mariji. Zato se njoj utječemo i molimo za zdravlje duše i tijela. Marijo, zdravlje bolesnih, utočište grješnika, utjeho žalosnih, moli za nas“, zaključio je molitvom biskup.
Misno slavlje animirao je Mješoviti župni zbor iz petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg, a ovoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili župnik iz Gline vlč. Ivica Mađer, župnik iz Viduševca vlč. Nikola Majcen i župnik iz petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
