Na svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjega 21. travnja središnje pontifikalno euharistijsko slavlje dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, nakon jutarnje mise u dubrovačkom zatvoru, slavio je s vjernicima u katedrali Gospe Velike.
“Kad su drugi u pitanju onda ću samo spomenuti tužne vijesti koji stižu iz Šri Lanke gdje su stotine ljudi pobijene u terorističkim napadima u crkvama i hotelima. Želim se moliti za stradale kojima je Uskrs pretvoren u Veliki petak, kao i za njihove obitelji. Ali i za one koji to čine, da pronađu Isusa Krista uskrsloga i ustanu iz svojim grobova. No pustimo druge. Kad smo mi kršćani u pitanju s pravom nam se spočitava naša razdijeljenost i međusobne svađe, povijesni ratovi koje smo međusobno vodili, kao i oni križarski koje smo vodili protiv drugih, inkvizicija i slično, ali i pojave s kojima se danas suočavamo, a od kojih je najbolnija ona neprikladnog suočavanja sa zločinom pedofilije, a kojoj uz bok ide i netransparentno upravljanje crkvenim dobrima, nedostatak poniznosti. svjetovnost i sl., a što papa Franjo tako dobro detektira. No važno je primijetiti da ništa od toga čega se stidimo nije ono što pripada biti naše kršćanske vjere, nego da su to zapravo samo izdaje kojima smo zamračili i zamračujemo ljepotu kršćanske poruke i sliku Isusa Krista koju bismo kao kršćani i Crkva trebali pokazivati ljudima svoga vremena“, kazao je na početku propovijedi biskup mons. Mate Uzinić, javlja Dubrovačka biskupija.
Uskrs u katedrali: Posebnost kršćana je u vjeri u Isusovo uskrsnuće i naše suuskrsnuće
„Postoje u kršćanstvu mnoge poruke i stvari koje nas čine ponosnima. To biti ponosni kao kršćani ne znači druge koji to nisu gledati s prezirom nego im s radošću svjedočiti ljepotu svoga biti kršćani, poštujući ih u njihovoj različitosti koja zasigurno također ima puno razloga koja i njih čini ponosnima. Istina, postoje u kršćanstvu i mnoge stvari zbog kojih nismo ponosni, zbog kojih se stidimo. Zacijelo ima toga i kod drugih. Kad su drugi u pitanju onda ću samo spomenuti tužne vijesti koji stižu iz Šri Lanke gdje su stotine ljudi pobijene u terorističkim napadima u crkvama i hotelima. Želim se moliti za stradale kojima je Uskrs pretvoren u Veliki petak, kao i za njihove obitelji. Ali i za one koji to čine, da pronađu Isusa Krista uskrsloga i ustanu iz svojim grobova. No pustimo druge. Kad smo mi kršćani u pitanju s pravom nam se spočitava naša razdijeljenost i međusobne svađe, povijesni ratovi koje smo međusobno vodili, kao i oni križarski koje smo vodili protiv drugih, inkvizicija i slično, ali i pojave s kojima se danas suočavamo, a od kojih je najbolnija ona neprikladnog suočavanja sa zločinom pedofilije, a kojoj uz bok ide i netransparentno upravljanje crkvenim dobrima, nedostatak poniznosti. svjetovnost i sl., a što papa Franjo tako dobro detektira. No važno je primijetiti da ništa od toga čega se stidimo nije ono što pripada biti naše kršćanske vjere, nego da su to zapravo samo izdaje kojima smo zamračili i zamračujemo ljepotu kršćanske poruke i sliku Isusa Krista koju bismo kao kršćani i Crkva trebali pokazivati ljudima svoga vremena“, kazao je na početku propovijedi biskup Uzinić.
„Krist je uskrsnuo. Uistinu je uskrsnuo!“
Zatim je istaknuo kako u kršćanstvu postoji jedna poruka koja je bitnija od svih ostalih. To je poruka od koje kršćanstvo polazi, koja daje smisao i potvrdu svemu drugome što vjerujemo. Na njoj sve druge kršćanske poruke i teme stoje i padaju, kao što uostalom stoji i pada naše biti kršćani. „To je poruka da je grob Isusa, kojega mi kršćani ispovijedamo kao Gospodina i Krista, ostao prazan, da je on pobijedio smrt, da je uskrsnuo. Istočna kršćanska braća tu poruku, puno snažnije od nas zapadnjaka, izražavaju uskrsnom čestitkom: ‘Krist je uskrsnuo. Uistinu je uskrsnuo!’“, istaknuo je dubrovački biskup. Nadalje je kazao kako Isusovo uskrsnuće nije povratak na stari, preduskrsni život. Da je ono to, ne bi bilo ništa osobito jer bi Isus ponovno morao umrijeti. Ali ono to nije, „njegovo uskrsnuće je ustajanje na novi, preobraženi život“. „Ono je novo stvaranje“, naglasio je biskup te nastavio kako je razlog zašto su se u povijesti kršćanstva događale negative stvari nespojive s kršćanskim porukama i zašto se danas događaju određene pojave upravo u tome „što mi zapravo uopće nismo povjerovali u Isusovo uskrsnuće kao novo stvaranje, s kojim je zato usko vezana i vjera da ćemo i mi s njim uskrsnuti, ali i obveza da s njim i po njemu već sada postanemo novi ljudi“. „Bez te vjere smo pokušali i pokušavamo sagraditi ovozemaljsko kraljevstvo različitih interesa, a ono se gradi na drugačijim temeljima od onog odbačenog zaglavnog kamena koji je Isus Krist, naš uskrsnuli Gospodin“, poručio je biskup.
Čime se kao vjernici ponosimo?
Dodao je kako „povijest kršćanstva nije svediva samo na one nedosljedne trenutke naše povijesti, iako nas neki žele na to svesti, niti je ispravno sadašnjost kršćanstva i Crkve gledati isključivo kroz neke negativne pojave koje obilježavaju medijski prostor, iako nas mnogi samo kroz to vide“. Ali nismo mi to, to je ono što je samo na našim marginama. Ipak je i zbog toga potrebno iskreno se ispitati nad svojom vjerom u Isusovo i naše uskrsnuće, polazeći u tom ispitivanju od osobnog života svakog od nas, preko života naših crkvenih pa i društvenih zajednica u kojima mi kršćani činimo većinu i „na temelju toga vidjeti do koje mjere poruka o Isusovom uskrsnuću doista utječe na naš život, na naše svakodnevne izbore, na naš način promišljanja, na ono što govorimo, koliko ona oblikuje naše djelovanje, naše odnose…“ To bi nam ispitivanje onda dalo i odgovor na pitanje što mi kršćani doista vjerujemo, nastavio je biskup, i s čim se kao kršćani ponosimo. Potaknuo je nadalje vjernike na propitivanje o tome jesu li to čime se ponose zapravo neke marginalne i nebitne stvari poput kristijaniziranih poganskih običaja koji su postali glavna oznaka naših uskrsnih proslava („penganje“ jaja, uskrsni zečevi), a „koliko u svemu tome ima prostora za ono što je uistinu naša kršćanska posebnost i čemu bi i ti običaji trebali voditi, za ono po čemu smo uistinu posebni, a to je vjera da je Isus Krist Gospodin, da je on pobijedio smrt, da je njegov grob ostao prazan, da je on uskrsnuo. I da je u njegovom uskrsnuću i nama moguće iz smrti prijeći u život.“
„Kršćanska nada je uskrsnuće mrtvih; sve to što mi jesmo, jesmo u koliko vjerujemo u uskrsnuće,“ citirao je biskup starokršćanskog pisca Tertulijana koji je tim riječima vrednovao vjeru i život kršćanske zajednice svoga vremena. Naveo je zatim neka sociološka istraživanja koja pokazuju da danas mnogi, uključujući i kršćane, ne vjeruju u Isusovo uskrsnuće. Ta istraživanja pokazuju i da je još više onih koji ne vjeruju u našu mogućnost suuskrsnuća. „Prema nekim istraživanjima provođenim u Hrvatskoj prije nešto više od deset godina omjer je bio 77% onih koji vjeruju da je Isus uskrsnuo, 52% onih koji vjeruju da ćemo i mi uskrsnuti, odnosno da smrću život ne završava nego se nastavlja“, kazao je biskup.
Zatim je istaknuo središnje pitanje, a to je „što to nas kršćane čini drugačijim od drugih vjernika i onih ne vjeruju“. Postavio je pitanje je li to neki poseban moralni nauk, te kazao kako ima i drugih ljudi, nekršćana, agnostika i ateista koji potaknuti Duhom Svetim, iako toga i nisu svjesni, na različite načine žive i zalažu se za iste moralne vrednote za koje se i mi kršćani zalažemo i koje živimo ili smo pozvani živjeti. Mi kršćani, istina, imamo izvrsno razrađen društveni nauk i dajemo, prosvijetljeni evanđeljem, odgovore na brojne izazove i društvena pitanja, brinemo se za najslabije, „ali to nije ono najbitnije u našoj kršćanskoj poruci“ jer da jest mi bismo bili još jedna politička organizacija, socijalna ustanova ili civilna udruga, ali mi to nismo.
Nije smrt točka na ‘i’, nego uskrsnuće
Kršćane drugačijim čini vjera u Isusovo uskrsnuće i naše suuskrsnuće, a o tome je biskup kazao: „Ono što nas čini drugačijim od svih njih je naš pogled s onu stranu groba, a taj nam pogled omogućuje Isus Krist i vjera u njegovo uskrsnuće u kojemu prepoznajemo i svoju budućnost, ali i zadaću da na nov način, kao ljudi uskrsnuća, živimo svoju sadašnjost. Te dvije poruke, poruka o Isusovom uskrsnuću i našem suuskrsnuću, su usko povezane. One su temelj naše kršćanske poruke na kojoj sve stoji ili pada, ono na što trebamo biti najponosniji i što daje smisao i snagu svemu ostalome što je Isus Krist govorio i činio, smisao našeg biti i zvati se kršćanima. Te bi poruke trebale oblikovati naš svakodnevni život.“
Objasnio je kako u Isusovom, a po njemu i u našem slučaju, smrt nije točka na i. „Ubili su kršćane katolike u Šri Lanki i ubijaju ih na različitim krajevima svijeta. Ali to nije kraj. Mi duboko vjerujemo da to nije kraj inače bi život bio besmislen“, spomenuo je biskup aktualni žalosni događaj te istaknuo:
„Točka na i je uskrsnuće, život, domovina na nebesima, vječnost. To je naša kršćanska posebnost u koji vjerujemo i kojem se nadamo ne na temelju lijepih želja, nego jedne činjenice, a ta činjenica je Isusov prazan grob u koji smo i mi sišli s Isusovim apostolima u današnjem evanđelju, odnosno ono štio ga je učinilo praznim, a to je Isusovo uskrsnuće.“
Sveti Petar koji je sišao u taj grob je, u prvom čitanju iz Djela apostolskih, tu činjenicu sažeo u poruku: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje … nama koji smo s njime zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih.“ Pavao nas, u drugom čitanja iz Poslanice Kološanima, poziva da i mi suuskrsnemo s njim tražeći „što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu“ i težeći „za onim gore (nebeskim) … ne za zemaljskim.“
Biskup je propovijed završio mislima papa Franje: „Uskrsnuće je – kaže on – temelj kršćanskog života! Bez naznake raja i vječnog života, kršćanstvo bi se svelo na običnu etiku i životnu filozofiju. A poruka kršćanske vjere dolazi od Boga i nadilazi ovaj svijet. Utoliko je vjera u uskrsnuće od središnjeg značaja, kako naši čini ne bi bili cilj sami sebi nego da bi postali sjeme određeno da proklija u Božjem vrtu te tako daju vječan plod“ (Papa Franjo, Angelus, 6. studenoga 2016.)
Uz želje da se to vjernicima i dogodi dubrovački biskup je svima čestitao Uskrs s najvažnijom kršćanskom porukom: „Isus je uskrsnuo, aleluja! Uistinu je uskrsnuo, aleluja!“
Liturgijsko pjevanje s poznatim uskrsnim pjesmama predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom profesorice Maje Marušić. Vjernici su na misi obnovili svoja krsna obećanja, a nakon mise katedralni župnik don Stanko Lasić blagoslovio je hranu koju su vjernici donijeli na blagoslov. Župnik Lasić je također uime svih izrekao uskrsnu čestitku dubrovačkom biskupu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
