Radio Ognjišče Slovenija organiziralo je hodočašće u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovca u četvrtak 21. lipnja 2018. godine.
Glavni urednik Radio Ognjišča mons. Franci Trstenjak predvodio je misno slavlje na slovenskom jeziku u koncelebraciji s mons. Antunom Sente, ml., rektorom Nacionalnog svetišta svetog Josipa za tristotinjak slovenskih hodočasnika koji putuju na ljetovanje u Trogir u Karlovačkom svetištu.
Pri kraju misnog slavlja slovenske hodočasnike mons. Sente upoznao je sa znamenitostima Nacionalnog svetišta u kojoj liturgiju oplemenjuju orgulje slovenskog majstora Jenka, te sa znamenitostima grada Karlovca. Tom prilikom mons. Sente upoznao je slovenske hodočasnike sa svećenicima slovencima koji su službovali na Dubovcu. To su Franjo Ozvatić koji je na Dubovačkoj župi djelovao od 1941. do 1945. godine.
Rođen je 1875. godine u Sv. Andrašu u Slovenija Kao župni pomoćnik prvi je put upisan u Maticu krštenih župe Dubovac 21. rujna 1941. godine, a od 1943. godine postaje supsidiar.
Tijekom 1941. godine često je krstio umjesto župnika Mirka Veslaja i kapelana Dragutina Šolića. Prema tome možemo zaključiti da mu se uključivanjem u pastoral željelo duhovno i materijalno pomoći. Zadnji put prema Matici krštenih krsti u župi 6. 6. 1945. godine nakon toga odlazi iz župe. Drugi slovenski svećenik je Franjo Korban koji je djelovao na Dubovcu od 1941. do 1945. godine. Rođen je 1902. godine u Loki, Slovenija. U Matici krštenih župe Dubovac prvi se put spominje 21. prosinca 1941. godine i to kao kapelan.
U Matici krštenih na Dubovcu ponekad je upisan kao duhovni pomoćnik, a ponekad kao kapelan. Od 1943. godine u Maticu krštenih upisan je kao upravitelj župe što znači da se dotadašnji župnik vlč. Mirko Veslaj već povukao. U siječnju 1944. godine dolazi vlč. Tomo Fabek koji od F. Korbana preuzima upravu župe, a on opet preuzima službu kapelana ove župe. Zadnji put je krstio 31. siječnja 1945. godine i nakon toga ga Matice više ne spominju, pa je za pretpostaviti da je otišao iz župe.
Obojica slovenskih svećenika stala su u sjećanju naroda u najboljem svjetlu kao revni i savjesni duhovnici.
Opraštajući se mnogi su izrazili želju da ovo hrvatsko svetište ponovno posjete.
