Na današnji dan katolici časte Gospu Karmelsku. Neki će od nas danas prisegnuti na doživotno nošenje škapulara kao znak nastojanja da se nasljeduje Krista poput Njegove majke, Marije. Neka ih blagoslovi Bog i Gospa od Karmela štiti, zagovara i čuva do časa smrti i prelaska u novi život!
Djevica Marija je od sviju svetaca nebeskih najbliže Bogu, Ona mu je majka i savjetnica ali i naš najjači zagovor. Danas je blagdan Gospe od Karmela, baš na ovaj dan prije nekoliko stoljeća Marija je sišla sa Neba da snagu tog zagovora posvjedoči.
Gospa od Karmela, poznate gore po proroku Iliji u Starom Zavjetu, začetnica je škapulara – blagoslovljenog dijela odjeće redovnika, ali i laika, koji ukazuje na potpuno predanje života u svete Marijine ruke i po njenim rukama Bogu Svemogućemu.
Tradicija kaže kako se 16. srpnja 1251. Marija se ukazala danas svetomu Šimunu Stocku iz Cambridgea kako bi odgovorila na njegov poziv za pomoći. Djevica Marija pred svecem se pojavila sa škapularom u ruci po kojemu će svima koji ga budu nosili biti na pomoć i uslišanje molitvi. Gospa mu je tada još obećala i da će svi koji budu pobožno nosili i umrli noseći škapular imati blagoslovljenu smrt i život vječni.
Škapular kao dio gornje odjeće nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani, no može ga nositi i obični pobožni puk. Da bude jasnije, radi se o krpenim privjescima sa slikom Isusa i Marije, ali škapular može biti i medaljon koji sa jedne strane prikazuje sliku Srca Isusova, a s druge sliku Gospe Karmelske. Takvu medalju pri zamjeni treba blagosloviti.
Kada se govori o škapularu ili kakvom drugom znaku pripadnosti i odanosti Bogu i Crkvi, moramo imati na umu da ne smijemo pasti u zamku idolskog štovanja materijalnog. Škapular nije amajlija, kao ni krunica. Nemaju oni čudotvorne moći niti nas spašava taj platneni, metalni ili drveni komad materijala. Ono što nas spašava u nevolji, brizi, jest i uvijek će biti samo Bog. Naravno, ne treba nam nikakav opipljivi posrednik, ili još gore medij, da bi se obratili Bogu. On nas čuje i prije nego li Mu se obratimo, no zašto onda nosimo krunice, škapulare, medaljice, privjeske? Odgovor se krije u naravi ljudske duše.
Čovjek je duhovno biće kojemu je potreba za Bogom dio prirode, neovisno o tome koliko je i je li uopće religiozan. Ako jest, onda tu svoju potrebu, nadu, vjeru, ufanje, ljubav, čežnju, želi nekako oblikovati i prikazati. Zato izrađuje materijalne simbole; oni naravno ne predstavljaju Boga, ali čovjeka stalno podsjećaju na Njegovu blizinu. U trenucima kada mu je teško, kada mu je potrebna zaštita, kada je u napasti. Dovoljan je pogled na krunicu, škapular, medaljon, svetu sliku da se sjetimo tko smo, kamo pripadamo, koji nam je konačni cilj, i naposljetku, gdje ćemo svi jednom otići.
Kada blagoslovimo tu materijalnu pripadnost Bogu, onda željezu, platnu ili drvetu dodajemo i duhovnu dimenziju. Ne, ne dajemo im mi dušu već Bog na njih izlijeva dio svoje sile, svoj blagoslov koji onda i mi koji ga nosimo, primamo. Netko pametniji je jednostavno napisao blagoslovljeni predmeti nose pečat i otisak Božjeg života. Ne radi se tu o nikakvoj magiji i magijskim silama, na magijskim predmetima nema ničeg religioznog, svetog, živog, oni ne simboliziraju pripadnost Bogu, već upravo suprotno, oni čovjeka udaljavaju od Boga. Magija čovjeka uništava, iako ti predmeti često kao iznimno uspješnu varku nose sliku onoga što bi nas trebalo podsjećati na Uzvišenost.
Na Gospu Karmelsku, danas, kao i svake godine, neki će od nas prisegnuti na doživotno nošenje škapulara kao znak nastojanja da se nasljeduje Krista poput Njegove majke, Marije. Neka ih blagoslovi Bog i Gospa od Karmela štiti, zagovara i čuva do časa smrti i prelaska u novi život!
