Hrvatski branitelj poziva na izvedbu svoje monodrame: ‘Čeka vas puno smijeha i pozitivno raspoloženje!’

U četvrtak, 17. listopada u 20 sati u „Vidri“ Mario Filipi gostuje s glazbeno-humorističkom monodramom „Kako glumiti normalnog čovjeka“.

Ova autobiografska monodrama hrvatskog branitelja s vedre i smiješne strane promatra život čovjeka koji je neke prirodne dijelove svog tijela zamijenio sa „zamjenskim dijelovima“ (protezama), a onda i dalje nastoji biti „normalan“.

Invalid Domovinskog rata oduševio publiku izvedbom svoje monodrame na Festivalu kršćanskog kazališta

Stopostotni ratni invalid Mario Filipi oduševio publiku u Vidri: ‘I smijeha i suza i pjesme, hvala na ovoj divnoj izvedbi’

Autor s publikom dijeli obilje smiješnih zgoda koje se događaju čovjeku koji „glumi normalnog čovjeka“.

Monodramu prati glazba koju izvodi sam autor predstave, a neke od pjesama sam je i napisao.

Uz glazbu pojavljuje se i video-prezentacija koja porukama, slikama ili video-isječcima upotpunjuje govorni dio monodrame.

“Predstava govori o tome kakav je život čovjeka koji je ostao bez ičega, a želi ponovno biti normalan”

Uoči izvedbe u četvrtak Mario Filipi za Narod.hr govorio nam je o predstavi.

Mario Filipi rođen je 1950. u Zagrebu, gdje je završio Fakultet političkih nauka. Budući da zbog svog katoličkog odgoja nije želio ući u Savez komunista bilo kakav rad na bolje plaćenim radnim mjestima bio mu je onemogućen. Bio je novinar u više različitih poduzeća, ali njegov rad kao “vanpartijca” nije bio osobito cijenjen. Početkom rata pridružuje se hrvatskm braniteljima na istoku Hrvatske gdje je i ranjen (između Nuštra i Marinaca) u listopadu 1991.

„Moja predstava je autobiografska i s vesele strane govori o tome kakav je život čovjeka koji je ostao bez ičega, a želi ponovno biti normalan. Ljudi kad me vide, sada kad sam izvježbao sve te vještine koje su potrebne da čovjek djeluje normalno, iako je 100-tni invalid, onda prema meni reagiraju na način na koji ne bi reagirali kad bi znali što se zapravo sa mnom događa jer oni misle da sam doista normalan.“ – kaže Filipi i nastavlja:

„Budući da ne znaju pravu istinu, onda se ponašaju na jedan smiješan način – nekada doslovno smiješan, a nekada mi se čini da su me uvrijedili, a zapravo mi kasnije postaje smiješan način na koji su se postavili.“

Ima, ističe Filipi, različitih smiješnih situacija u kojima se zna naći, a nama je ispričao jedan primjer koji je također dio predstave:

„Kad sam jednom došao na neki šalter gdje je ogromna masa ljudi čekala u redu, sjetio sam se da bih kao invalid mogao imati prednost, pa sam došao do šaltera i onako skrušeno rekao: ‘Mogu li, molim vas, dobiti prednost, ja sam invalid: nemam nogu’. A oni su, umjesto da me puste, gledali kakav sam ja to invalid. I dok sam čekao da me netko pusti, jedna je žena, 5., 6. po redu rekla: ‘E dragi gospon, i mene noge boliju pa stojim’. I nitko me nije pustio, nisu se čak ni podijelili kao što se Hrvati uvijek podijele oko raznih tema.“

„Takvih i sličnih primjera ima na desetke i ja ih onda u nizu pričam tako da se ljudi imaju čemu smijati. To je smisao predstave: ono što život nosi, što je život napisao, to sam ja sada prenio u tu monodramu“ – kaže nam Filipi.

Svaka je izvedba drukčija

Za uspješno ostvarenje ove predstave, kojoj je ovo još jedna u dugom nizu izvedbi, Filipi posebno zahvaljuje redatelju Borisu Svrtanu.

„On je, na neki način, kum te predstave. Ja ne bih nikada pomislio baviti se glumom na takav način, međutim, on je imao ideju, još dok je bio ravnatelju Gavelli, da napravi kolaž-predstavu temeljenu na pričama hrvatskih branitelja. No, ispalo je da sam samo ja napisao priču, koja se njemu svidjela, pa smo ju malo-pomalo razvijali te, skoro nehotice, došli do prave predstave, koju ja izvodim u cijelosti. On je bio mentor te mi je pomagao, i scenografski, i na druge načine te se predstava uobličila u onakvu kakva je danas.“

Predstava se i danas mijenja. Život teče, ja se mijenjam, a zajedno sa mnom i moja predstava. Tako da nije svaka izvedba ista, iako je temelj uvijek isti. Ponekad dodam neku novu zgodu, a možda i izbacim neku šalu koja više nije aktualna. Mijenjam predstavu u nadi da će biti bolja“ – kaže nam Filipi koji je na kraju pozvao publiku da dođe pogledati predstavu:

„Dođite u četvrtak navečer u Vidru, čeka vas puno smijeha, dobra glazba te dobro i pozitivno raspoloženje! Uvijek nastojim svoje emocije prenijeti publici i kada mi to uspije onda sam sretan.“

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr