Kardinal Bozanić: ‘Obnovi treba pristupiti organizirano, a stradale zaštititi od onih koji su uvijek spremni iskoristiti tuđe nesreće’

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u subotu, 2. siječnja, na Dan žalosti u Republici Hrvatskoj euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi. Misu je prenosila Hrvatska radiotelevizija na svojim prvim programima, a prijenos je preuzimao i Hrvatski katolički radio (HKR). Uvodnu riječ i homiliju kardinala Bozanića donosimo u cijelosti.

U duhu povezani, u euharistijskome slavlju molilo se za poginule i sve stradale u potresima koji su 28. i 29. prosinca 2020. godine nanijeli golemu materijalnu štetu i patnju ljudima u Sisku, Petrinji, Glini i u drugim mjestima, ali i ponovno nanijeli nove štete i produbili ono još nezacijeljeno te otežali život i u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Uvod u misno slavlje

Draga braćo i sestre!

U božićnom ozračju sve vas pozdravljam, nazočne ovdje, u crkvi sv. Ivana Krstitelja u zagrebačkoj Novoj Vesi, kao i sve vas koji ste s nama povezani posredstvom radija i televizije. Pozdravljam među nama posebnog izaslanika predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gospodina ministra Gordana Grlića Radmana. Uoči druge nedjelje po Božiću započinjemo slavlje nedjeljne svete mise.

Danas je u Hrvatskoj Dan žalosti u povodu žrtava stradalih u potresu koji je 28., a posebno 29. prosinca 2020. godine pogodio Sisačku biskupiju, osobito područje Petrinje, Siska i Gline. I ovom prigodom očitujem bratsku blizinu i solidarnost sa sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem i njemu povjerenim Božjim narodom. Potres je bio toliko jak da je napravio štete i u Zagrebačkoj nadbiskupiji, posebno u Gradu Zagrebu, te na području Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije.

U potresu je poginulo sedam hrvatskih građana: jedna je djevojčica stradala u Petrinji, zatim dugogodišnji orguljaš u Žažini te petero ljudi u Majskim Poljanama kod Gline. Ozlijeđeno je više desetaka ljudi. Dok izražavamo sućut rodbini stradalih, Božjem milosrđu preporučujemo duše poginulih, molimo za sve koji trpe, za sve koji su zadobili rane na duši i tijelu. Zahvalni smo za očinsku blizinu molitve i ohrabrenja što nam ih je uputio Sveti Otac, papa Franjo.

Božić je blagdan Božje blizine i Božjeg zajedništva s nama ljudima. U mukama ogromne tragedije koja je zahvatila dijelove naše domovine, želimo večeras biti duhom blizu svima koji su u tjeskobi i strahu, koji trpe zbog onoga što ovih dana proživljavaju. Boga molimo da podari vječni pokoj poginulima, brz oporavak ranjenima, a svima hrabrost da ojačamo nadu i da se ne predamo malodušju.

Homilija

Braćo i sestre!

Navješten nam je sada evanđeoski odlomak u koji trebamo uroniti, koji trebamo slušati, razmatrati, kojemu se trebamo prepustiti, kada tražimo smisao svoga života i svega što postoji. U njemu se ne nalazi tumačenje, niti obrazloženje, nego Istina. Mi ljudi koji tražimo objašnjenje događaja, dokaze da bismo prihvatili, nalazimo u Ivanovom proslovu Boga koji nam ne nudi dokaze, već nam daje samoga sebe.

Ova stranica predstavlja vrhunac kršćanske mistike. Navještaj je to koji, dok ga slušamo, istodobno budi osjećaje udivljenja i nedokučivog straha, kao da smo se uspeli na vrhunce planina koji nam šire horizonte beskonačnosti, ili kao da stojimo nad ponorom kojemu ne vidimo dna.

„U početku bijaše Riječ“ (Iv 1,1). Taj nas proglas trga iz prostora i vremena i pravi proboj prema vječnosti, prema početku, prema onome što je oduvijek. Ti nam redci Ivanova evanđelja jamče postojanje smisla našega života. Oni nam ukazuju da smo unutar projekta koji nas nadilazi, da ne živimo slučajno prolaznost naših dana i godina, da se naš život ne svodi samo na kratki krug naših želja i prohtjeva. Oni nam govore o postojanju neizmjernog vala koji prodire iz daljina svjetlećih bezdana i dolazi kucajući na naša srca da bi nam progovorili o Njemu, koji je Prvi i Posljednji, koji je Život i Svjetlo svega stvorenoga.

U Riječi „bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo“ (Iv 1,4). Život Riječi spustio se do nas, ušao je u nas. Moj život, tvoj život, život svakoga od nas ima svoj izvor, početak i smisao u životu Riječi. U Riječi nalazi svoj smisao svemir, vrijeme, svako živo biće, a posebno ljudsko biće. Krist je došao da bi nam darovao život, i to u izobilju, jer u Njemu bijaše život.

Isus se utjelovio da mi postanemo po njemu djeca Božja, Isusova braća i sestre. „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1, 12). Isus nam je dao moć da postanemo djeca Božja. Mogu prihvatiti, ali i odbiti taj put, mogu reći da, ali i ne toj ponudi. To je mogućnost koja ovisi o meni: prihvatiti, ili ne prihvatiti Isusov dar. Čovjek postaje ono što u sebi prihvaća. Ako prihvaća taštinu, postaje prazan; ako prihvaća sve što mu se nudi, postaje zbunjen i neskladan; ako prihvaća nered, stvara nered oko sebe. Ako, naprotiv, čovjek prihvaća Riječ Božju, postaje ono što sluša. Ako prihvaća mir, širi i prenosi mir. Čovjek postaje ono, čime je u svojoj nutrini nastanjen. Prava veličina za čovjeka je biti nastanjen Kristom i u svojem životu slijediti njegov put.

Taj je život ljudima svjetlo. A čovjek, muško i žensko, stvoreni su na sliku Božju, kaže Biblija. Božji je život čovjekova ljudskost. U Riječi „bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo“ (Iv 1,4) . Svim ljudima – to je poziv na radikalno Božje bratstvo, fratelli tutti, svi smo braća i sestre, rekao bi papa Franjo.

Braćo i sestre, Bog je među nama i neprestano rađa život. Ali u našem životu ostaje i pitanje: kako je to moguće? Kako je moguće da si Ti, Bože, među nama usred zla, razaranja, potresa, pandemije, grijeha, smrti? I u tragičnim situacijama koje živimo i nama Gospodin kaže: Vama povjeravam ljubav koja dariva, vama povjeravam ljubav koja obnavlja život. Povjeravam to vama i kada izgleda nemoguće. „Ta Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1,37), rekao je anđeo Mariji.

Bogu ništa nije nemoguće. Djevica postaje majka. Bog postaje čovjek. Taj je čovjek umro na križu. Raspeti je uskrsnuo. Ti, ja, svako od nas može biti sin, kćerka Božja.

Draga braćo i sestre, večeras su u našim mislima i srcima događaji, slike i osjećaji što ih je prouzročio razorni potres, koji je pogodio dio naše zemlje. Molimo za poginule i ranjene te očitujmo molitveno zajedništvo sa svima stradalima, koji su ostali bez krova nad glavom; koji su se odjednom našli na ulici, ili u dvorištu pokraj srušene kuće; koji su ostali bez doma, bez crkve, škole, bez zgrada u kojima su bile smještene društvene, upravne i kulturne ustanove. Molimo za sve koji trpe razne nepogode.

Večeras smo ovdje da očitujemo solidarnost ne samo molitvenu, nego i karitativnu. Naša braća i sestre, trebaju našu pomoć, koja se, hvala Bogu, već i očitovala. Ali neka ona ne stane! Posebno želim spomenuti našu mladež, koja je sa svih strana Lijepe naše i iz susjednih zemalja pohrlila, bez posebnog poziva, da pomognu ljudima u potrebi. Taj zadivljujući val solidarnosti opet je pokazao koliko dobra nosimo u sebi, a koji je ponovno postao vidljiv u nesreći koja nas je pogodila. Teško je ovdje nabrojiti sve službe koje su ovih dana na djelu u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim mjestima i selima.

Pozivam sve, a posebno odgovorne, da se organizirano pristupi obnovi koja traži brzinu, ustrajnost i djelotvoran nadzor, kako bi se pogođene zaštitilo od onih koji su uvijek spremni iskoristiti tuđe nesreće.

Dok postavljamo pitanje: Što nam poručuje Gospodin ovim žalosnim događajem? Molimo za nadu da nam je Bog učvrsti, da taj dio naše domovine Hrvatske, koji je i u nedavnoj prošlosti prošao kroz razna iskušenja, obnovom ohrabren, započne živjeti novim životom.

Pozivam vas, braćo i sestre, da svoj pogled usmjerimo prema najvjernijoj Odvjetnici Hrvatske, Majci naše nade, da nam pomogne i u kušnji ljubiti i služiti. Neka nas na tom putu prati nebeski zagovor svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske i blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka djelotvorne ljubavi i čiste savjesti. Amen.