Središnje slavlje tradicionalnoga zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj pod geslom „Pred očima Presvete Djevice…” u prigodi 120. obljetnice rođenja bl. Alojzija Stepinca i 20. obljetnice njegova proglašenja blaženim predvodio je u nedjelju 9. rujna u Crkvi na otvorenom zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić s pomoćnim zagrebačkim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim i svećenicima hodočasnicima. U slavlju je sudjelovalo i oko 1300 mladih iz 63 župe Zagrebačke nadbiskupije koji su ove godine u Mariju Bistricu hodočastili pod geslom „Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!” (Fil 1,21).
Obraćajući se sudionicima hodočašća, kardinal Bozanić istaknuo je da u tome svetom zajedništvu osjećaju čvrstu povezanost sa Svetim Ocem u Rimu i sa sveopćom Crkvom. „Pridružimo se papi Franji postojanom molitvom, stavljajući na prvo mjesto njegove nakane, podržavajući ga u svim nastojanjima kojima želi obnoviti lice Crkve koja je sveta, ali to ne znači da je svaki njezin član svet i bezgrešan. Crkva je nažalost i ranjena te krvari zbog svojih grešnih članova. No, svetost Crkve sastoji se u moći posvećivanja što je Bog u njoj čini usprkos ljudskoj grešnosti. Svetost Crkve je izraz Božje ljubavi koju čovjekova bijeda ne može uništiti”, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Tumačeći ulomak pročitanog evanđelja o ozdravljenju čovjeka koji ne čuje i teško govori, kojemu je jedan dio svijeta bio zatvoren zbog bolesti, ali još više od toga trpio je zbog postupnoga isključivanja i gubitka pripadnosti, kardinal Bozanić pojasnio je da onda kada se isključi razgovor i susret s drugima, kada se onemogući komunikacija, gubi se osjećaj pripadnosti.
„Zato današnja Božja riječ poziva da ne budemo zatvoreni Bogu, ali jednako tako da budemo raspoloživi za one koji nam žele reći nešto važno, koji nam žele pomoći; kao i za one koji trebaju našu riječ, da bi se osjetili prihvaćenima. Kao što tjelesne zapreke mogu otežavati komunikaciju i biti opasnost za udaljavanje ljudi od društva i zajedništva, još teže posljedice nastaju onda kada se zatvara duh, kada se odbija susret s drugim čovjekom”, upozorio je kardinal. Primijetio je kako živimo u vremenu velikih tehničkih mogućnosti povezivanja među ljudima, ali osjećamo i svu dramu osamljenosti i zatvaranja u sebe kod ljudi današnjice. Sve su izrazitije teškoće u izgradnji zajedništva, uzajamnoga poštivanja i dijeljenja dobra. To se osjeća u obiteljima i među rodbinom, među znancima i prijateljima, u poslovnoj suradnji i u društvu, rekao je.
„Premda posjedujemo izvrsna sredstva povezivanja, nažalost nerijetko prevladava praksa isticanja nekih zatvorenih osobnih iskustava i straha pred izgradnjom dubljih i dugotrajnih odnosa s drugima. Kako je neprimjereno vidjeti za istim stolom u šutnji supružnike, obitelj ili prijatelje, koji su zabavljeni svatko sa svojim sredstvom komuniciranja. Istinsko slušanje i komuniciranje s drugima pravi je dar kojim je čovjeka obdario Bog”, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Kardinal je brojnim okupljenim vjernicima rekao da u svetištu Majke Božje Bistričke, pred likom Bogorodice, pred kojim je Gospodin mnogima otvorio oči, uši i srce, obnavljaju svoju pripadnost i jačaju svoj identitet. „Na svijet smo došli po roditeljima. Prepoznajemo vrijednost obitelji i zahvalni smo za otajstvo života koje dobiva svoj dublji smisao po pripadnosti velikoj obitelji Crkve. U njoj se susreću prolaznost i vječnost, jer nam je Krist darovao sebe, da bismo pripadali ne samo zemlji i smrtnosti nego i nebeskoj besmrtnosti. Snagom istoga otajstva obnavljamo pripadnost obitelji svoga naroda i svoje hrvatske domovine”, rekao je, istaknuvši kao najsnažniju nositeljicu pripadnosti Majku i zemaljsku i nebesku. U majčinstvu se spajaju sve čežnje i susreti; k njoj se vraćamo i nikada nam nije dovoljno njezine blizine. Najbolnija zemaljska odvojenost jest odvojenost od majčine ljubavi. Tu pripadnost je naša Crkva, kao i naš narod, živjela i prenosila s nadom i pouzdanjem iz kojih je rođeno i ovo zavjetno hodočašće, rekao je kardinal.
Kao jasno uporište pripadnosti istaknuo je blaženog Alojzija Stepinca, rekavši da nema osobe koja je dublje povezala našu crkvenu pripadnost i hrvatski narod.
Istaknuvši da su i ovoga dana donijeli relikvijar blaženoga Alojzija i položili ga ispred oltara, „da bismo cijelomu svijetu, pred očima Bogorodice, rekli da blaženi Alojzije pripada nama te da i mi s njime pripadamo i Crkvi i narodu hrvatskom”, kardinal je primijetio kako je lijepo nakon dvadeset godina, usprkos svim napadima i gomilanju neistina, kojima se pokušava poljuljati ta pripadnost, vidjeti mlade koji ponosno ističu svoju vjeru i sebe prepoznaju u svetosti blaženoga Alojzija.
Vjernicima je poručio da se kao kršćani uvijek trebaju zalagati da i pojedinac i narod ne ostanu bez glasa. I to ne toliko iz nekog političkoga sustava demokracije, nego polazeći od Evanđelja, crkvenoga i društvenog nauka, od istine koju je ostavio blaženi Alojzije. Svako gaženje savjesti i slobode, gušenje glasa čovjeka i naroda duboko se protivi Kristu i čovjekovu pozivu. Ustrajmo u nadi i postojano se odupirimo svemu što želi ugušiti nadu u našim srcima, potaknuo je kardinal, primijetivši da ako se pogledaju „prijetnje koje se i danas nadvijaju nad nas, vidjet ćemo da su one usmjerene upravo protiv uporišta naše pripadnosti: protiv kršćanske vjere i Crkve, protiv obitelji i života, protiv naroda i Domovine”.
Kardinal je najavio da će u subotu 20. listopada nedaleko od bistričkoga svetišta, u mjestu Poznanovec, gdje je u tijeku gradnja crkve koja će biti posvećena svetom Ivanu Pavlu II., predvoditi euharistijsko slavlje u zahvalnom spomenu na dvadesetu obljetnicu njegova pohoda, ali i u zahvalnosti za sve što je učinio u ljubavi prema vjernicima i Hrvatskoj.
„Osjećamo da nas je sveti Ivan Pavao II. Kristovom snagom zaštitio, jačao glas naših vapaja i pomogao da susretnemo slobodu i radost u velikim iskušenjima. On je došao ovamo da bi, pred očima Bogorodice, skinuo veo s lika kardinala Alojzija Stepinca, da bi svijetu rekao komu pripadamo svojom vjerom i kulturom, da bi pokazao što je sve vrijedno u našemu srcu, a nas same ohrabrio da tu pripadnost ne zaniječemo, nego idemo tragom Svjedoka vjere, koji je zapečaćen mučeništvom”, rekao je zagrebački nadbiskup, potaknuvši na molitvu da s lika blaženog Alojzija bude podignut i zadnji veo.
