Foto: fah

“I zaista. ‘Frljić je, baš kao što je koristeći propagandnu mašinu činio Hitler sa Židovima, Romima i svima na koje je želi nahuškati javnost – konkretnim osobama s čijim se stavovima, svjetonazorom ili vjeroispovijesti ne slaže – u predstavi oduzeo ljudskost – prikazujući ih kao životinje koje se na kraju – ubija'” , piše Krešimir Miletić, diplomirani socijalni radnik, komentirajući dehumanizirajuću Kerempuhovu predstavu kojom se, ističe, “zapravo prikriva institucionalizacija mržnje i diskriminacije isključivo jednog dijela civilne i političke scene, i sve to, nažalost – na teret nas poreznih obveznika”.

> Bernardić dehumanizirajuću Kerempuhovu predstavu komentirao na Facebooku- pročitajte što je napisao

> Evo tko je bio u publici koja je “burno pljeskala” Frljićevom oduzimanju ljudskosti neistomišljenicima

> Odvjetnik Prodanović oduševljen Kerempuhovom predstavom

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

I zaista. ‘Frljić je, baš kao što je koristeći propagandnu mašinu činio Hitler sa Židovima, Romima i svima na koje je želi nahuškati javnost – konkretnim osobama s čijim se stavovima, svjetonazorom ili vjeroispovijesti ne slaže – u predstavi oduzeo ljudskost – prikazujući ih kao životinje koje se na kraju – ubija.’

Zapravo si postavljam pitanje postoji li u ovome što on radi išta drugo osim nekakve infantilne, iskompleksirane, čiste mržnje?

Svaki argument u smjeru ‘propitkivanja društvenih stvarnosti’ pada u vodu radi izbora uvijek istih meta, iz istog svjetonazorskog okruženja.

Ako zaista ‘propitkuješ’, primjerice korupciju, nedosljednosti, totalitarizam, prava manjina, ljudska prava (…), koju god temu, možeš pronaći stotine ‘meta’ na političkoj ili javnoj sceni. Godinama svjedočimo nebrojenim aferama, bez obzira tko je bio na vlasti. No, tvoju stvarnu nezainteresiranost za propitkivanje tih tema i s druge strane čistu potrebu za iživljavanjem nad usko selektiranim neistomišljenicima odaje upravo ovakva Frljićeva selekcija ‘likova’.

Među stvarnim, živim ljudima koje Frljić prikazuje kao životinje koje se ubija su osobe – članovi nekih obitelji, ljudi zaposleni na nekim radnim mjestima, osobe koje imaju svoje dostojanstvo. Postavljam si pitanje i o samim glumcima u takvim predstavama. Tko bi me ikada mogao natjerati da glumim u ovakvoj nakaradnoj predstavi, da ovako dehumaniziram bilo koga, osim ako se i sam (valjda) ne slažem sa sadržajem?

Promatrajući ovakvu zloupotrebu i instrumentalizaciju kazališta (i umjetnosti), svjedočimo upravo svemu onome na što se Frljić – tobože – referira u svojim djelima kao nekakav kritičar. Upravo on sam umjesto nekakve ideje raskrinkavanja netolerancije u društvu, fašizma, totalitarizma, fundamentalizma – nudi praktički sve to u još gorem izdanju.

Upravo njegova predstava ponižava, potiče mržnju, opravdava najniže osjećaje mržnje i gađenja prema osobama koje uzme kao mete.

Meni je svaka mržnja neprihvatljiva, bez obzira koga se mrzi i tko mrzi. Na mom profilu često pronalazim komentare osoba koji dolaze iz različitih svjetonazorskih okruženja gdje zapravo opravdavaju svoju mržnju, nesnošljive i vulgarne komentare svojim uvjerenjem da ‘osoba koju vrijeđaju to i zaslužuje’.

Tako i ovakve predstave na koje će se dolaziti naslađivati osobe koje zapravo mrze i Željku Markić i biskupa Bogovića i Velimira Bujanca i Josipa Klemma i Zlatka Hasanbegovića vjerojatno u svemu ovome i neće vidjeti ništa sporno. Dapače. Susrest će svoju vlastitu mržnju utjelovljenu pod reflektorima, kao nešto logično, pravedno, zabavno, ‘pravovjerno’.
Kakva bi bila reakcija javnosti da je istu ovu predstavu režirao primjerice Zlatko Hasanbegović, a u predstavi se kao 6 likova/životinja sa svinjskim glavama koje će na kraju predstave biti ubijene prikazao recimo Milorad Pupovac, bilo koji homoseksualac ili lezba ili čak sam Frljić? Možete li samo zamisliti urlike, prosvjede, tužakanja po EU institucijama, zabrinute novinare kako trče po hodnicima sabora tražeći izjave predsjednika vlade radi promicanja mržnje prema Srbima, homoseksualcima?

Mjerila, nažalost, nisu ista. Jer se već dugo vremena pod krinkom ‘slobode govora’, ‘slobode umjetničkog izražavanja’ zapravo prikriva institucionalizacija mržnje i diskriminacije isključivo jednog dijela civilne i političke scene.
No, ovakva destruktivnost i nasilje nije pokazatelj moći. Naprotiv. Ovo je uvijek bio znak i najbolja potvrda nemoći. A mržnja – ona najviše uništava upravo onoga tko mrzi.

Zato mi je iskreno žao i Frljića i svih onih koji svoju mržnju hrane ovakvim ‘predstavama’. Bez obzira kojem svjetonazoru pripadaju.

I sve to, nažalost – na teret nas poreznih obveznika.

> Tko je 78-godišnji biskup Bogović – u Kerempuhovoj predstavi prikazan kao svinja koja umjesto pričesti dijeli kokain?

> Dehumanizacija neistomišljenika financirana javnim novcem: Biskup Bogović, Hasanbegović, Markić, Thompson..prikazani kao svinje koje se na kraju ubija

Izvor: narod.hr