“Bila je to vrlo važna poruka kako nikakva vojska ne može poraziti narod. S vremenskim odmakom se može svjedočiti koliko se radilo o važnoj odluci i poruci upućenoj predstavnicima JNA i vlastima u Beogradu da Hrvati u BiH neće mirno čekati sudbinu kakva je već u velikoj mjeri zadesila Hrvatsku”, rekao je Jago Lasić za Večernji list BiH.
Kada se kolona tenkova i oklopnih vozila iz vojarne u Sjevernom logoru u Mostaru počela kretati, Lasić se nalazio na putu za Sarajevo gdje se kratko susreo s tadašnjim članom bh. Predsjedništva Stjepanom Kljujićem. Njega je informirao o dramatičnom raspletu koji je bio na pomolu. Tamo je primio poziv Gojka Šuška.
Fra Mladen i Tiho Mišić
“Bio sam na sastanku s Kljujićem i mi smo ga informirali o tome što se dogodilo. Dobio sam poziv od Gojka Šuška, koji je odmah zatražio da se vratim u Široki Brijeg zbog iskustava koje sam imao odranije”, objasnio je.
Lasić je tada bio predsjednik Izvršnog odbora općine Široki Brijeg. On se još prije toga događaja našao s “onu stranu zakona” jer je s drugim predstavnicima novoizabranih vlasti, poput Ivana Primorca, Anđelka Mikulića…, odbio suglasnost za održavanje vojne vježbe JNA na području ove općine, za što je bila zaprijećena kazna zatvora od osam do 15 godina. Lasić se zatim prisjetio tih dramatičnih događanja navodeći kako je lokalnom stanovništvu i vlastima najvažnije bilo ipak izbjeći sukob iako su u nekoliko navrata stvari prijetile izmaknuti nadzoru. Posebno nakon informacije o pokušaju dolaska vojnih specijalaca te prigodom prolaska kolone kroz sam Široki Brijeg.
“Nastojali smo po svaku cijenu izbjeći sukob i na kraju smo to uspjeli. U najvećem broju to su bila djeca, ročnici JNA, od kojih su pojedini čak i bili s područja širokobriješke općine. Da se dogodio sukob, doslovno bi djeca pucala na vlastite očeve i obrnuto”, ističe Lasić.
Posebno važnom istaknuo je ulogu širokobriješkog gvardijana fra Mladena Hrkaća koji je bio iznimno smiren i cijelo je vrijeme bio sa svojim narodom, ali i heroja Domovinskog rata, pokojnog Tihomira Mišića. Po njegovu mišljenju, ova je “bitka” nenasilnim otporom bila prva dobivena u kasnijem ratu koji se dogodio u BiH, a, po mnogim ocjenama, bila je presudna za rat koji je već bjesnio u Hrvatskoj.
“Bio je cilj da se tenkovi usmjere prema Sinju i Splitu kako bi Hrvatsku doslovno podijelili u dva dijela. Na kraju je i JNA morala modificirati planove, pa je oklopnu jedinicu usmjerila prema Kupresu na vojne vježbe”, dodao je Lasić. Smirujuću ulogu imao je i sam general-bojnik Milovan Zorc koji je zapovijed iz Beograda dobio u noći sa 6. na 7. svibnja 1991. da se dio 10. motorizirane brigade JNA pripremi za polazak u Hrvatsku.
Ruta kojom su se trebali kretati prolazila je dijelom zapadne Hercegovine, kroz Sinj pa sve do Splita. Da se pak ne radi o vojnoj vježbi, nego zastrašivanju, postalo je jasno kada su tenkovi i oklopnjaci krenuli bez cerada na topovima, što je inače bila praksa za vrijeme vojnih vježbi. Nakon što su uz paniku protutnjali Mostarom, uslijedio je odgovor u Pologu na granici dviju općina. Parkirano je više kamiona, autobusa, osobnih vozila. Tuđmanova poruka Kolona JNA se zaustavila. Minute su bile duge kao vječnost.
Tadašnji predsjednik Skupštine Anđelko Mikulić vodio je pregovore s pukovnikom Milojkom Pantelićem. Tri dana potrajala je ova blokada, dramatični pregovori. Vrh JNA, po svemu sudeći, čekao je da među okupljenima dođe do incidenta kako bi imali opravdanje za intervenciju. Tenkovi su na kraju prošli, a hrvatski predsjednik Franjo Tuđman otpor Hrvata Širokog Brijega okarakterizirao je riječima; “Već ste pobijedili”.
