Dani Franje Račkoga otvoreni su u petak 13. put u Fužinama, rodnome mjestu toga hrvatskog političara i povjesničara.
U uvodnom dijelu stručnog skupa, održanog u povodu 120. godišnjice smrti Franje Račkoga u organizaciji Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, Udruge dr. Franjo Rački iz Fužina i Osnovne škole Ivanke Trohar u Fužinama, govorili su predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, predsjednik primorsko-goranske Županijske skupštine Erik Fabijanić i predsjednica fužinske udruge i ravnateljica osnovne škole Stanka Lončarić.
Akademik Kusić podsjetio je da je Rački današnjem radu Akademije, čiji je bio predsjednik od 1866. do 1886., postavio temelje bez kojih danas ne bi, kako je rekao, mogli biti “ovako suvremeni i avangardni”.
Akademici su Račkoga i 1886. izabrali za predsjednika, ali car i kralj Franjo Josip odbio je potvrditi njegov izbor, nakon čega je izabran za potpredsjednika i na toj je dužnosti sve do smrti 13. veljače 1894. vodio Akademiju i njezine najvažnije poslove, podsjetio je Kusić. Rački je pokrenuo Akademijine edicije Rad i Starine, koje izlaze i danas, brinuo se za Akademijin arhiv, knjižnicu i Strossmayerovu galeriju starih majstora, a uspio se oduprijeti pokušajima da se Akademija ukine i umjesto nje osnuje nova koja bi bila pokorna tadašnjem režimu bana Khuena Hedervaryja. Zaslužan je i za izgradnju palače HAZU na Zrinjevcu u Zagrebu.
Akademik Kusić istaknuo je i zasluge Franje Račkog kao povjesničara koji je postavio temelje kritičkoj hrvatskoj historiografiji, ali i hrvatskoj državno-pravnoj ideologiji utemeljenoj na povijesnim argumentima koji dokazuju pravni kontinuitet hrvatske države još od narodnih vladara.
“Time je postavio temelje hrvatske nacionalne integracije, i to je njegova najveća zasluga u povijesti Hrvata”, dodao je akademik Kusić te podsjetio na prijateljstvo Račkoga i utemeljitelja i prvog pokrovitelja Akademije Josipa Jurja Strossmayera. “Rački i Strossmayer bili su različiti karakterom, ali su ih povezivale zajedničke ideje i vizije”, rekao je Kusić te dodao da je Rački pomalo nepravedno ostao u Strossmayerovoj sjeni.
Prvo predavanje održao je akademik Petar Strčić, koji je govorio o životu i radu Franje Račkoga kao povjesničara i političara, a gospićko-senjski biskup i povjesničar Mile Bogović govorio je o dopisivanju Franje Račkoga i tadašnjega senjskog biskupa Mirka Ožegovića. Bogović je, među ostalim, detaljno prikazao razdoblje u kojem se Rački školovao u Senju te razdoblje u kojem je bio mladi svećenik i profesor.
Diana Stolac s Filozofskog fakulteta u Rijeci govorila je o Rijeci i Riječanima u korespondenciji Franje Račkoga i Josipa Jurja Strossmayera, a Marinko Vuković s Hrvatskih studija u Zagrebu o doprinosu Franje Račkoga etnografiji.
U drugom dijelu skupa govorilo se o temema vezanim uz stotu godišnjicu početka Prvoga svjetskog rata, kao što su život stanovništva Fužina u to vrijeme te o gradnji Kupskog kanala.
Hrvatski političar i povjesničar Franjo Rački rodio se u Fužinama 25. studenoga 1828. Sudjelovao je u utemeljenju tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti zajedno s Josipom Jurjem Strossmayerom te je bio njezin prvi predsjednik. Školovao se u Fužinama, Rijeci, Varaždinu i Senju. Završio je teologiju i zaređen je 1852. godine, a doktor znanosti postao je u Beču tri godine poslije.
Djelovao je u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, u Đakovu i Zagrebu. Sa Strossmayerom je osnovao Narodnu stranku i tri puta je bio biran u Hrvatski sabor. Među njegovim znanstvenim radovima ističe se “Bogumili i Patareni” u kojem iznosi hipoteze o nastanku Crkve bosanske. Umro je u Zagrebu 1894. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
