Nema tame u kojoj Gospodin ne bi htio zasvijetliti i koju ne bi mogao rasvijetliti! Isusu nije važno što se nalazi u toj tami ili od čega (od koga) je sazdana: milosrđe ne gleda kakvo je zlo pogodilo čovjeka, ono ga oslobađa! Isus vidi samo tebe i mene; samo ti i ja smo mu važni. Aleluja!
Ta je slika središte nauka o Božjem milosrđu: na njoj ne gledamo samo Milosrdnog Isusa Krista, kao drugu božansku osobu, već sliku nazivamo slikom Božjeg milosrđa jer se u znakovima slike skriva cijelo poslanje i poruka toga »najvećega Božjeg atributa«, kako je zapisala svetica. Netko je drugi zapisao da u povijesti Crkve ne postoji slikarsko ili kiparsko djelo za koje bi Gospodin Isus sâm tražio da se načini prema njegovoj viziji – to je prvo i jedino, jedinstveno takvo djelo, piše pater Marko Glogović za book.hr
Originalna slika Milosrdnog Isusa čuva se u Vilniusu (Litva)
Foto: wikiwand.com
Gospodin je na toj slici prikazan kao OTAJSTVO. Šuti, kao hostija. Kao u svetohraništu. On se nalazi u središtu neke »velike tišine«: ma što ja uopće mogu reći o Bogu?! Ništa izrečeno ili napisano nije dovoljno dobro, točno ili spoznato. Iza jednostavnosti toga nadahnutog prikaza krije se cijeli niz najsloženijih stvarnosti: povijest spasenja, Riječ koja postaje Tijelom, osjećaji i djelovanja, duša i besmrtnost, vječnost… Gledamo Isusa kao izvor svjetlosti, kao Svjetlost samu! Kad ga dulje vrijeme promatraš, rađa se osjećaj kao da ti Gospodin dolazi ususret… On je prikazan kao potpuno zemaljski i kao potpuno nezemaljski. Promatraš ono što u Krunici prikazuješ Ocu: »Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo«. Pogled na tu sliku može promijeniti i tvoj život – meni je moj promijenio! Smatram da je po toj slici Gospodin učinio jedno svoje posebno djelo u meni osobno, to posvuda i svjedočim, a slika i cijelo djelo milosrđa postalo je veliko, i najveće, djelo mojeg života – kao i života nebrojenih osoba po cijelom svijetu. Ta je slika i svojevrstan egzorcizam. Dovedimo pred nju zarobljene.
Foto: wikiwand.com
Sliku nazivamo »slikom Božjeg milosrđa« jer Milosrdni Isus jest savršena slika Božjeg milosrđa. Istražujući povijest slike i katehezu koju u sebi skriva, kao da sam mrvicu spoznao u kakvim je mukama bila sestra Faustina, neprestano slušajući nalog Gospodina Isusa da naslika tu sliku. Pišući knjigu o toj slici, mjesecima sam uza se nosio bilježnicu, meditirao, zapisivao… U vrijeme klanjanja, svete mise, na hodočašću, u šetnji, u čekaonici u ambulanti, kupujući, blagujući, družeći se… Čak sam se i noću budio da bih zapisao misao, da mi ne umakne iz uma. Bilo je tu i komičnih situacija, jer sam znao zaustaviti auto da bih zapisao nešto o slici. Lik sa slike me obuzeo, volim reći: promijenio i otisnuo se u mojoj duši. On, Sveti, Jaki i Besmrtni – Milosrdna Ljubav. To mi je super simpatično: pišući zadnju rečenicu knjige koja je nastala razmatranjem svakog dijela te slike, doslovno u toj istoj minuti dolazi mi pošiljka na samostanska vrata, slika identičnih razmjera kao original, dotaknuta izvorne slike u Vilniusu (kao relikvija) i otisnuta na platnu pomoću najnovije tehnologije kojom se skenirao milimetar po milimetar slike, da bi se dobila što vjernija preslika. Gospodin ima predragi smisao za darivanje, kao i za humor, kao i za trenutak! Ta slika nam je dana da probudi i potakne želju da upoznamo Isusa, onakva kakva ga je gledala sveta Faustina. Ona se nije fokusirala na tamu koja okružuje osobu na slici: već na samog ISUSA. (…)
Nema tame u kojoj Gospodin ne bi htio zasvijetliti i koju ne bi mogao rasvijetliti! Isusu nije važno što se nalazi u toj tami ili od čega (od koga) je sazdana: milosrđe ne gleda kakvo je zlo pogodilo čovjeka, ono ga oslobađa! Isus vidi samo tebe i mene; samo ti i ja smo mu važni. Aleluja!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
