Tijekom dana u našu redakciju je stiglo pismo gimnazijske profesorice Lidije Blagojević, zaposlene u osječkoj Drugoj gimnaziji. U središtu njezine misli je dobar projekt državne mature na koji je kao nastavnica ponosna, kao i na svoje učenike. Pismo prenosimo u cijelosti.
Kao i svaki puta kad se piše ispit državne mature u jutarnjem terminu (u 9:00) i danas su poslovi krenuli uobičajenim točno propisanim protokolom: u 7:30 sastaje se školsko ispitno povjerenstvo (čine ga razrednici svih maturantskih razreda, ravnatelj i školski ispitni koordinator), u 7:50 ispitni koordinator održava sastanak s dežurnim nastavnicima na maturi i posao kreće: lijepljenje popisa učenika na vrata učionica, zajedno s natpisom ISPITI – NE SMETAJ, prozivanje učenika koji na ulazu moraju pokazati osobni dokument, odložiti stvari, čak i voda koju smiju imati na stolu, uz kemijsku olovku crne ili plave boje, čak ni ta voda ne smije biti u bočici s natpisom, naljepnica se mora skinuti kako bi se izbjegla svaka mogućnost prepisivanja ispitnoga gradiva.
I svi nastavnici u svim srednjim školama i na svim mjestima na kojima se piše državna matura u isto vrijeme svojim učenicima čitaju isti uokvireni tekst:“Dobar dan, danas polažete ispit…“. Sve je propisano, sve je izvrsno zamišljeno, sve funkcionira, svaki se puta dežurajući na državnoj maturi osjećam bar malo ponosna kako u ovoj našoj lijepoj i jedinoj neke stvari izvrsno idu…
Realnost ‘zemlje znanja’
I onda jutros šok i nevjerica, esej iz hrvatskoga jezika se ne piše, odgođen je za sutra. I to se već događalo – zlobnici će reći opet problem s hrvatskim jezikom. Iako je to samo šala i nadajmo se samo slučajnost, svaki puta do sada kad se pojavio neki problem u vezi s državnom maturom, bilo je to s testom iz hrvatskoga jezika. Iako sam na portalima pročitala vijest da se pisanje eseja odgađa, uputila sam se na svoje radno mjesto, u osječku gimnaziju, gdje sam jutros trebala biti dežurni nastavnik, voditelj ispitne prostorije u kojoj se trebao pisati sporni esej. Na ulazu me dočekala učenica, maturantica iz udaljenog slavonskog sela do koje informacija o odgodi nije došla, a koja autobus za povratak u svoje selo ima tek u 16:30 (ostale autobusne linije su ukinute jer je nastava završila – to je realnost zemlje znanja).
NCVVO učinio jedinu moguću stvar
Kasnije se ispostavilo i zašto je esej odgođen, ukradeni su testovi u pulskoj privatnoj gimnaziji. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja učinio je jedinu moguću ispravnu stvar: odgodio je pisanje ispita što je puno bolji izbor nego dopustiti pisanje ispita, a cijelu prošlu noć cijeli internetski prostor preplavljen je informacijama o temi eseja, čak i fotografija s tekstom eseja kruži. Zašto se to dogodilo, kako je to moguće u dobro organiziranom i nadziranom sustavu? Neka odgovorni istraže i neka krivci odgovaraju. Škole nisu policijski, a ni zaštitarski nadzirane, za to nikada nije bilo dovoljno sredstava, državna matura ide dalje, fasada drži, ali krov prokišnjava. Uostalom, nijedan sustav ne može spriječiti dovitljivog kradljivca, a učenici koji su otuđili testove, to definitivno jesu.
Sutra je novi dan i nastavnici će nastaviti s ponosom i puno entuzijazma
Pogreške su se događale, događat će se i dalje. Sutra je novi dan i nova tema eseja. Školski će koordinatori provesti dan i noć čekajući nove omotnice s novim esejima. A nastavnici će sutra ujutro (sat kasnije nego je danas predviđeno, ispit naime počinje sutra u 10:00) s puno entuzijazma i mrvicom ponosa čitati, za sve škole i sve maturante isti tekst: “Dobar dan, danas polažete ispit iz hrvatskoga jezika…”, poželjeti im,također obrascem propisano, puno sreće na ispitu. Nakon toga, dežurni nastavnik će na ploču napisati vrijeme početka i završetka ispita 10:00 – 12:40, učenici će početi pisati točno u 10:00, a nastavnici će gledati pred sobom buduće intelektualce, filozofe, povjesničare, liječnike, matematičare, kako pišu svoj maturalni esej.
