Povjesničar umjetnosti i izvanredni profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Dragan Damjanović autor je monografije “Umjetničko blago Strossmayerove katedrale u Đakovu”, predstavljene u ponedjeljak u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) o 150 obljetnici početka gradnje te katedrale nazvane “najljepšom od Venecije do Carigrada”.
Predstavljanje je okupilo brojne uzvanike i ugledne predstavljače koji su suglasni da je riječ o važnom događaju za hrvatsku kulturu i povijest te vrijednom zajedničkom izdavačkom pothvatu Razreda za likovne umjetnosti HAZU, Đakovačko-osječke nadbiskupije i grada Đakova.
Katedrala Sv. Petra – jedan od četiri kapitalna Strossmayerova projekta
Predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić istaknuo je da je đakovačka katedrala Svetog Petra jedan od četiri velika Strossmayerova kapitalna projekta, uz osnutak Akademije 1861., modernoga Sveučilišta u Zagrebu 1874. i Strossmayerove galerijue starih majstora HAZU, osnovane 1884.
“Strossmayer je bio gigantska figura, vizionar koji je objedinio hrvatski intelektualni i kulturni prostor prije nego je Hrvatska bila ujedinjena. Svojim djelom pozicionirao nas je u Europi kao europsku zemlju, a Zagreb je učinio pravom metropolom, ne samo političkim, nego i kulturnim i znanstvenim središtem Hrvatske”, rekao je Kusić.
Spomenuo je iznimnu važnost izgradnje katedrale u Đakovu “na rubu Europe” – na granici s Osmanskim carstvom, gdje je biskup doveo najslavnije umjetnike toga doba, poput arhitekta Karla Rösnera, Friedricha Schmidta i Hermana Bollea te slikara oca i sina Alexandera-Maximiliana i Ludwiga Seitza.
Akademik Kusić podsjetio je i da su đakovačku katedralu posjetila dvojica papa – Ivan XXIII. 1927. (dok još nije bio papa), kada ju je nazvao “najljepšom crkvom između Venecije i Carigrada” te Ivan Pavao II. 2003. kada je svijet obišla njegova slika sa šokačkim šeširom koji je stavio na glavu. Spomenuo je i da je HAZU 2015. povodom jubileja 200. godišnjice Strossmayerova rođenja u Đakovu osnovao Zavod za znanstveni i umjetnički rad, vrativši time dug svom utemeljitelju i njegovom biskupskom sjedištu.
Akademik Vladimir Marković, tajnik Razreda za likovne umjetnosti HAZU, rekao je da je monografija bitno proširena doktorska disertacija autora brojnim novim saznanjima, koja je Damjanović u monografiji sažeo i približio ih širem krugu čitatelja kojima je ona i namijenjena, ali je i dalje bitno znanstveno utemeljena.
Strossmayer – predglasnik Drugoga vatikanskog sabora, i na crkvenoj razini njegovo drukčije vrednovanje
Đakovačko-srijemski nadbiskup dr. Đuro Hranjić ustvrdio je da je katedrala Svetoga Petra u Đakovu najznačajnije djelo koje je biskup Josip Juraj Strossmayer ostavio svome biskupskom sjedištu i svojoj biskupiji. Pozvao je sve da pomognu da se ta “stara ljepotica” kvalitetno obnovi.
Podsjetio je da je bl. pape Pavao VI. u vidu obilježavanja 100. obljetnice početka izgradnje katedralu u Đakovu uzdignuo na razinu katedrale-bazilike i u svome dekretu “Slava Božja” od 11. prosinca 1965. godine, među ostalim, zapisao, da “ovaj Božji dom veličinom znamenit, izvedbom glasovit, jamačno svojom veličanstvenošću nadvisuje sve katedralne crkve Jugoslavije, te je prikladno i ne nezasluženo prozvan dragocjenim biserom”.
Nadbiskup Hranjić istaknuo je kako su “taj titul manje bazilike i birane riječi bl. pape Pavla VI. o biskupu Strossmayeru kao predglasniku Drugoga vatikanskog sabora ostala nam dragocjena baština obilježavanja 100 godina od početka njezine izgradnje, a 150. obljetnica urodila je pak ovom prekrasnom monografijom koja ostaje trajna i najznačajnija uspomena na proslavljeni jubilej”.
“I dok nama crkvenim ljudima gode riječi koje je bl. papa Pavao VI. izrekao o biskupu Strossmayeru, sv. papa Ivan Pavao II. za svoga posjeta đakovačkoj katedrali ni jednom riječju nije spomenuo biskupa Strossmayera”, rekao je nadbiskup Hranić. Dodao je kako to pokazuje da je i u “Crkvi zbog razmišljanja biskupa Strossmayera koji je smatrao da donošenje dogme o papinoj nezabludivosti u pitanjima vjere i morala na Prvome vatikanskom saboru nije politički mudro ni crkveno oportuno te da treba gledati u budućnost i misliti na jedinstvo crkava, Strossmayeru toliko toga zamjereno sve do današnjih dana”.
Zato su, istaknuo je nadbiskup Hranić, “ove birane riječi pape Pavla VI. doista svjetle i vjerujem da se malo po malo konačno i na crkvenoj razini nekim drukčijim tonovima počelo vrednovati biskupa Strossmayera i njegov doprinos Prvome vatikanskom saboru, a doista moramo kazati da je biskup Strossmayer bio preteča Drugoga vatikanskog sabora i da su ideje, zbog kojih je na Prvome vatikanskom saboru bio stjeran s govornice, na Drugome vatikanskom saboru bile nosive ideje”.
Znanstvena, ali lako čitljiva monografija
Recenzenti – profesori Zvonko Maković i Sanja Cvetnić te urednik knjige Žorž Draušnik suglasni su da je monografija znanstveno, ali i vrlo čitljivo djelo. Suglasni su i da je autor zapravo jedini koji je zbog svoje iznimne stručnosti i poznavanja teme te velikoga znanja koje posjeduje kao povjesničar umjetnosti, povjesničar i arhivist, i mogao napisati tako vrsnu monografiju.
Maković je tako podsjetio da je upravo on sugerirao Damjanoviću da tema njegove doktorske disertacije bude đakovačka katedrala jer je bio svjestan da taj veliki pothvat može učiniti baš Damjanović. Istaknuo je kako je biskup Strossmayer jedan od njegovih uzora, ali i ocijenio kako je uz to što je bio vizionar, Strossmayer bio i pragmatičan te tvrdoglav što, napomenuo je, pokazuje i primjer da, zbog političkih razloga, nije prihvatio velikoga slikara Celestina Medovića, već je angažirao drugorazredne talijanske slikare.
Recenzentica Cvetnić ukazala je i na to da je vrstan autorov tekst popraćen i s velikim brojem odličnih fotografija Mire Martinića te je istaknula iznimnu stručnu koncepciju urednika Žorža Draušnika.
Kako je rekao autor Dragan Damjanović, njegova zahvala je kronološkoga karaktera pa je tako spomenuo dvojicu đakovačkih gradonačelnika – bivšega Zorana Vinkovića i sadašnjega Marina Mandarića, koji je bio na svečanosti, Ivicu Mandića koji je moderirao svečanost predstavaljanja i predsjednika je odbora “Strossmayerovih dana” gdje je, podsjetio je Damjanović, sve počelo.
Zahvalio je i recenzentima i posvjedočio da nije bilo njegova mentora Zvonka Makovića đakovačka katedrala zasigurno ne bi bila tema njegove doktorske disertacije, te je istaknuo izuzetno kvalitetnu suradnju s urednikom Žoržom Draušnikom.
Monografija je tiskana na hrvatskom i engleskom jeziku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
