U dvorani Ružičkine kuće u četvrtak je održana premijera dokumentarnog filma “Ćelija za doktoricu” koji govori o iskustvima tijekom ratne 1991. godine vukovarske liječnice Sadike Biluš, koja je po slomu obrane Vukovara završila u srbijanskim logorima.
Film je nastao po ideji Udruge žena u Domovinskom ratu, a na temelju scenarija kojega su napisale kćerka Sadike Biluš Marina, i dr. Dorothy Mcclellan (SAD). Sniman je na više lokacija u Vukovaru, Zagrebu i na moru.
“Nije sve rečeno niti nakon 25 godina od rata. Uvijek se nešto novo ima za reći. U filmu govorim o tim danima, a pojavljuje se i niz sugovornika“, rekla je Biluš.
Prisjetila se i kako ju je 18. studenoga 1991. zarobio Veselin Šljivančanin te kako je potom 48 sati provela u logoru u Negoslavcima, selu nedaleko od Vukovara. Nakon toga, tri je tjedna provela u logoru u Srijemskoj Mitrovici. Sve do razmjene 6. prosinca 1991., koja se u nazočnosti generala JNA Aleksandra Vasiljevića odigrala na vojnom aerodromu Batajnica, Biluš je provela u samici, bez kreveta gdje je štrajkala glađu.
“Vukovar je mjesto čiji su građani preživjeli velike gubitke i traume. Naša ideja je, iako je to nemoguće, da o svakom Vukovarcu napravimo pojedinačan film. Doktoricu Biluš smo izabrali da prva u toj seriji filmova kroz osobna iskustva progovori o stradanjima Vukovara i Vukovaraca“, rekao je američko-hrvatski redatelj filma Nikola Knez.
Predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu Marija Slišković naglasila je kako se filmom žele zahvaliti svim djelatnicima vukovarske bolnice. “Oni su svojim radom, svojim nesebičnim žrtvovanjem za ranjene, bespomoćne i nemoćne dali sve od sebe da hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu i građanima grada Vukovara koji su hrabro stali u obranu svoga grada, svoje domovine, svojih obitelji i vlastitog života i kulture, pomognu u najtežim trenucima njihovog života”, rekla je Slišković.
