Prof. Nevenka Nekić, hrvatska je književnica, povjesničarka i profesorica, kao i nekadašnja spisateljica scenarija za dokumentarne filmove Obrazovno-znanstvenog i Dokumentarnog programa HRT-a. U kolumni za portal Hrvatskog kulturnog vijeća zapitala se zašto je HRT 56 njenih dokumentarnih filmova koji su krajem devedesetih i početkom novoga tisućljeća bili novost i svojim opsegom obuhvatili zaista mnoštvo do tada nepoznatih tema, pohranio u arhivu, a prikazuje priloge s iskrivljenim povijesnim činjenicama.
“Cijela ta nizanka sada počiva u podrumskim arhivima HRT, a gledamo ljigave i često posve netočne priloge nekih knjazova o znamenitim osobama iz hrvatske povjesnice.”, objasnila je gđa. Nekić nelogičnost programa naše javne televizije.
“Gdje su slavne osobe iz naše burne prošlosti? Gdje su dani slave, ljepote i domoljublja i tko nam to isključuje mikrofone na Jelačićevu trgu kad pola milijuna Hrvata čeka pjesmu? Tko određuje nevrijedne i vrijedne sadržaje na ekranima?”, pita se književnica, prevoditeljica i slikarica.
HRT drži pohranjenje i filmove o “kiparu Mili Grgasu čiji javni spomenici rese diljem Hrvatske mnoga mjesta. Jedan svi poznajete – to je spomenik Vatroslavu Lisinskom na glazbenoj palači Lisinski. On nije nikada prikazan na HRT jer je Mile bio deklarirani Hrvat, izradio je kip Alojzija Stepinca, Majke Božje i uopće bio nepodoban. Film je tri puta prikazan na Laudato TV. Mile je takoreći u posljednjim trenutcima života mogao vidjeti film s bolesničke postelje.”, ističe gospođa Nekić, no iste ne prikazuje, jer nekome ne odgovaraju.
Film o prošlosti Vukovara
Također, obradili su i naš grad ponos koji HRT drži skriven, jer film prikazuje činjenicu da Srbi nisu igrali značajnu ulogu u usponu grada, smatra povjesničarka Nekić.
“Od postanka u nalazištima Vučedola, preko srednjega vijeka do danas. Većina naših slavnih „intelektualaca“ u otužnom Hrvatskom državnom saboru tipa marasa, beljaka i sličnih, ne zna kako je ta prošlost izgledala, kakve su kulturološke i ine stožerne temelje imali Vukovarci kad su otvorili svoju gimnaziju, glazbenu školu, više novina, a o crkvi da ne govorim. Slavu i sjaj u doba grofova Eltz ne samo da se od 1918. godine pa u doba komunizma zatiralo, od ono malo Srba koji su tu u ranijoj povijesti živjeli,no nikakvu značajnu ulogu u usponu grada Vukovara nisu imali. Osvijetlila sam tu činjenicu dokumentarno i vjerojatno stoga taj film također počiva u arhivima HRT.”, zaključila je prof. Nekić.
Teški uvjeti u kojima se snimalo
“Sve je to bilo u nemoguće skromnim uvjetima koje nam je na jedvite jade osigurao glavni urednik Znanstveno-obrazovnoga programa tadašnje HT Marijan Bušić, a koji program, dakako, više ne postoji. Neki filmovi su prikazani jednom, neki više puta, a neki mnogo puta. Za reprize, kako čitatelji ne bi zamišljali moje honorare, mogu priložiti HAVCeve ispise – najčešće od 5-7 lipa po jednom scenariju za polusatni dokumentarac, do nekoliko kuna.”
Unatoč teškim uvjetima, sretna je da su gledatelji dobili priliku saznati više “o temama iz hrvatske povijesti, kulture ili hrvatskoga jadranskoga podmorja. Snimala sam prema svojim scenarijima, vodila priču pred kamerom, sudjelovala u montaži, odabrala glazbu za svaki film (osim za Hrvatsko podmorje!), snimala svoj tekst u offu, kako se to žargonski kaže. Jednom riječju mogu nazvati filmove svojim autorskim djelima.”
Povijest ženskim rukopisom
U arhivi HRT-a, tako se čuvaju i “Naslovi poput: Kraljica Jelena, Čika i Vekenega, Kraljica Katarina Kosača, Beatrica Frankopanka, Cvijeta Zuzorićeva, Mila Gojsalića, Katarina Zrinska, Anica Bošković, Dragojla Jarnevićeva, Ivana Brlić Mažuranić – govore o posve drugačijem profilu znamenitih žena koje su ostavile svojim radom i djelima, kulturom i religioznom čistoćom tragove na dugoj fresci hrvatske baštine. Filmovi su snimani na originalnim mjestima života spomenutih osoba, s izuzecima izvan Hrvatske jer nam TV nikada nije mogla dati ni jednu dnevnicu da odemo npr. u Graz i snimimo prostor gdje je ukopana Katarina Zrinska i sl. Unatoč tome filmovi su doživjeli veliko zanimanje i bili traženi od gledateljstva. Ali to je bilo prije dolaska komunista na ponovnu vlast. (Sve ove naslove s dodanim, a nikada snimljenim tekstovima, objavila sam u knjizi „Hrvatske heroine“. Dodani su Diva Grabovčeva, Slava Raškaj, Dora Pejačević i Jelena Zrinska. U rukopisu scenarija ostali su Faust Vrančić, Ruđer Bošković kao i tri heroine.)”, piše Nevenka Nekić za Hrvatsko kulturno vijeće.
Smatra da filmovi koji se sada prikazuju” izostavljaju bitne događaje iz hrvatske povijesne i kulturne baštine.” HRT tako umjesto dobro obrađenih dokumentarnih filmova iz svoje arhive, prikazuje radije uvezene ili domaće s iskrivljenim podacima pa se tako “(drsko i podlo prikazuje se ubijeni Stipica naš Radić u kolicima koja vuku guske!), rijetko o ovim slavnim ženama, a ako i budu u dokumentarnim prilozima, onda s ponekom lascivnom podlosti.”
