Svakoga prvoga dana u mjesecu studenome slavimo blagdan Svih svetih, a nakon toga obilježavamo Dušni dan. Potonji mnogi pogrešno nazivaju Dan mrtvih. A što zapravo znači kada kažemo da vjerujemo u “općinstvo svetih”?
Blagdan Svih svetih proslava je života svih poznatih i nepoznatih ljudi koji su ušli u Kraljevstvo Božje nakon smrti. Dušni dan je, pak, izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život naših pokojnika.
Svi sveti i Dušni dan dva su različita liturgijska dana. U ove se dane često posjećuju groblja, pale svijeće, polaže cvijeće i moli u sjećanje na pokojnike. No, mnogi vjernici često mijenjaju ova dva blagdana. Stoga smo odlučili pojasniti razlike.
>Svi sveti – velika svetkovina nebeske Crkve
Blagdan Svih svetih: I za one kojima se ne zna ime
Na blagdan Svih svetih (lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) slavimo svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, ali i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. I sve to po milosrđu i dobroti Isusa Krista koji je na Križu otkupio sav ljudski rod i tako mu ponovno otvorio vrata Raja.
Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Sveci, ili sveti, u biblijskom značenju riječi, mogu biti i jesu obični ljudi koji nisu napravili neke izvanredne pothvate za koje se zna, već su slušali i slijedili Krista u svom životu. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti.
Prema riječima pape Benedikta XVI., da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenucima.
>Dušni dan – posvećen sjećanju i molitvi na drage pokojnike
Dušni dan: Sjećanje na pokojnike
Dušni dan obilježava se 2. studenoga. Tada se na osobit način prisjećamo svih svojih pokojnika. Toga dana posjećuju se groblja. Vjernici mole za duše svojih dragih preminulih; za njih na grobovima pale svijeće i sudjeluju na svetoj misi.
Dušni dan je izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život.
Liturgija ovu vjeru i nadu ističe ovim riječima: “Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.”.
Poticaj za razmišljanje o životu i smrti
Ovi su dani posebna prilika i poticaj za molitvu i duboko promišljanje o životu u sadašnjosti, kao i u vječnosti.
Premda za duše svojih pokojnika molimo vjerujući da oni ulaskom u kraljevstvo Božje postaju naši zagovornici, vjerujemo i da su njihove molitve naš put prema općinstvu svetih. Iako naoko različiti, blagdan Svih svetih i Dušni dan povezuje put molitve.
U današnjem, površnom i materijalističkom svijetu, čovjek premalo vremena posvećuje razmišljanju o vječnome životu. No, kao vjernici smo pozvani slijediti Kristovo obećanje.
“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.”
